Jubilarno hodočašće hodočašće u Poljsku

U Jubilarnoj godini milosrđa naša provincija sv. Ćirila i Metoda uputila se od 21. do 28.6 na zahvalno hodočašće u Poljsku, u čast Božanskom milosrđu. Naš put je prolazio kroz šest različitih zemalja, s tri ključna središta: Beč – Krakov – Budimpešta. Samo hodočašće bilo je zamišljeno, prije svega, kao jedna duhovna obnova, zahvala i molitva Božanskom milosrđu za našu Provinciju. No, kako čovjek nije samo duh, nego duh utjelovljen u točno određen prostor i vrijeme te stoga kroz svoj povijesni hod raste i gradi specifičnu kulturu u svakom vremenu, uz ovu naglašenu duhovnu  i molitvenu dimenziju, nije se zanemarila ni ona društveno-socijalna. Stoga se nastojalo kroz različite znamenitosti gradova upoznati kulturu i povijest jednog naroda te iščitati njegov duh utjelovljen u njegovu arhitekturu, spomenike, crkve i umjetnost.  To, možemo reći, traganje za korijenima našega identiteta utkanoga u kulturu i povijest naroda s kojima smo prolazili zajednički povijesni hod, i koji su bitno oblikovali i naš današnji identitet i dušu našeg naroda, pomoglo nam je u jasnijem spoznavanju nas samih, vlastite naravi i mentaliteta.
Okupivši se tako sa svih strana, radosna srca i žurnog koraka, u ranim jutarnjim satima toga 21. 6 u Splitu, krenule smo u nadi i iščekivanju, u molitvi i pjesmi s povjerenjem u Božje milosrđe koje nas je pozvalo i pripremilo gozbu od sedam dana. Sedmicu dana izdvojene i rasterećene od svojih obaveza kako bismo ih, u smirenosti i radosti zajedništva, proveli otvorenih srdaca i pribrane nutrine na njegov tihi govor, dopuštajući mu da nas oblikuje i  nanovo stvori po svome milosrđu.
Naša prva postaja na tome putu bila je Austrija. Zemlja s kojom nas veže stoljetna povijest, koja je uvelike odredila povijest ovih naših prostora, a što smo mogle vidjeti i na različitim spomenicima u glavnom gradu na kojima se nalazi utkan grb našega naroda. Kao prva postaja te ujedno i preporuka i molitva za naše hodočašće, izabrano je najvažnije austrijsko hodočasničko mjesto posvećeno Djevici Mariji: Mariazell. Svetište koje ima veliko značenje za katolike Istočnih zemalja, gdje se štuje Gospa kao majka i zaštitnica svih naroda Habsburške krune, koju su većim dijelom sačinjavali slavenski narodi. Tako smo na ovom znamenitom mjestu za naš narod proslavili sv. Misu u čast Djevice Marije i stavili njoj pod zaštitu čitavo naše hodočašće. Potom smo posjetili grad Beč. Obišle smo predivne građevine u samom centru, vidjele različite dvorce koji govore o visokoj kulturi i veličini Habsburške dinastije, no, najvažnija točka tog posjeta svakako je bila predivna romaničko-gotička katedrala Sv. Stjepana, gdje smo se zadržale u molitvi i klanjanju. Naš put nastavio se preko Češke prema južnoj Poljskoj, gdje smo u večernjim satima stigli u poljsko poznato nacionalno marijansko svetište Jasna gora, tj. Częstochowa. To je najpoznatije i najposjećenije svetište u Poljskoj, gdje se nalazi čudotvorna slika Gospe Częstochowske. Tu smo imali jednu jednodnevnu duhovnu obnovu, čitav dan provodeći u molitvi pred Gospom ili u kapelici klanjanja, te u večernjim satima kao vrhunac toga dana i kao zahvalu Bogu za sve primljene milosti slavili sv.Misu, kao najveći izraz hvale koju stvorenje može dati svome Stvoritelju.
Iduća dva mjesta koja smo posjetili na našem putu u svojoj oprečnosti svjedoče o razornoj moći grijeha i onom što je čovjek kadar počiniti kad se odijeli od Boga, s jedne strane, i s druge ono što postaje čovjek koji se prisno sjedini s Bogom i njegov učinak koji je kadar usmjeriti korake povijesti ka dobru: Auschwitz i Wadowice.
Auschwitz – najozloglašeniji i najveći koncentracijski logor iz Drugog svjetskog rata koji se nalazi samo 50 km udaljen od Krakova, trajan je  podsjetnik  na razornost zla koje  čovjek čini kad se postavi kao gospodar i zauzme mjesto Boga. Tu smo, između ostalog, vidjeli i ćeliju u kojoj je preminuo sv.Maksimilijan Kolbe, i s njim toliki drugi na što podsjećaju brojni njihovi predmeti i osobne stvari koje svjedoče o živoj nadi tih osoba, a ujedno i tolike slike kao spomen na njihove patnje. Svakako jedna živa opomena za svakog vjernika o razornoj moći grijeha te ujedno poziv da se živi u poštivanju dostojanstva svake ljudske osobe, kako se takvo što više ne bi ponavljalo. S ovim utiskom o ljudskoj patnji i moći grijeha te svijesti o važnosti trajnog duhovnog rasta i izgrađivanja svoje savjesti, uputili smo se prema Wadowicama, rodnom gradu sv.Ivana Pavla II. Čovjeka koji je na svojoj koži proživio strahote ratnog vremena, a ipak, zahvaljujući svom duhovnom rastu, postao jedan od velikana i ključnih osoba 20.st obilježivši tijek čitave ljudske povijesti. Tu smo vidjeli kuću u kojoj je živio sa svojim ocem te, u blizini, i katedralu gdje je bio kršten, a potom razgledali prekrasan muzej napravljen njemu u čast, u kojem je kroz slike ispričana priča njegova čudesnog života. Po završetku, ohrabreni njegovim likom, uputili smo se prema Kalvariji, također poznatom hodočasničkom mjestu, i tamo u zahvalnosti Gospodinu slavili sv.Misu.
Put nas je dalje vodio prema Krakovu, starom gradu na obalama rijeke Visle koji svjedoči o tisućgodišnjoj povijesti i kulturi poljskoga naroda. Osim ljepota i kulturnih znamenitosti grada koje smo razgledali, posjetili smo i znameniti Rudnik soli Wieliczka smješten u blizini Krakova u kojem se, osim brojnih skulptura izgrađenih od kamene soli, krije i najveća podzemna crkva na svijetu koju su isklesali rudari iz žive kamene soli – crkva sv. Kinge. Međutim, za nas najvažnije, jesu dva svetišta koja smo u ovom gradu posjetili, to su: svetište Božanskog milosrđa i svetište Ivana Pavla II. Dva svetišta međusobno tijesno povezana i isprepletena, jer znamo da je upravo Ivan Pavao II proglasio svetkovinu Božanskog milosrđa za čitavu Crkvu. U svetištu Božanskog milosrđa zaustavili smo se u molitvi na grobu sv. Faustine Kowalske, širiteljice pobožnosti Božanskom milosrđu, a koji se nalazi u kapelici samostana, jednako kao i originalna slika Milosrdnog Isusa koja se danas štuje po čitavome svijetu. Svetište Ivana Pavla II. nešto je novijeg vijeka, ali prekrasno uređeno mozaicima p.Rupnika koji u različitim slikama prikazuju čitav Kristov život i pozivaju na meditaciju. Jedna zanimljivost ovog svetišta, a koju smo imali prilike vidjeti, jest da se tu čuva reverenda Ivana Pavla II s mrljama njegove krvi, a koju je nosio prilikom atentata na njega 1981. U čast Ivanu Pavlu II. i kao zahvalu Božanskome milosrđu za sve primljene milosti na ovom hodočašću, prikazali smo i slavili sv.Misu u jednoj od brojnih kapela ovog svetišta.
Naše hodočašće polako se bližilo svom kraju te smo se, puni brojnih dojmova i obogaćene tolikim sadržajem, uputile prema Mađarskoj, kao posljednjoj dionici našega putovanja. Naš cilj bio je vidjeti predivan stari grad, a ujedno i glavni grad Mađarske: Budimpeštu. Razgledali smo najznačajnije znamenitosti grada: staru jezgru grada Budima, znameniti budimski dvorac i slavnu baziliku sv. Stjepana, ugarskoga kralja, u kojoj se čuva i relikvija njegove neraspadnute desnice. Misu zahvalnicu za sve primljene milosti slavili smo u prekrasnoj i bogatoj crkvi sv. Matijaša Korvina.
Zahvalivši Milosrdnom Ocu za neprocjenjivo duhovno bogatstvo kojim nas je obdario i moleći snagu da vjerno i odlučno nastavimo koračati njegovim stazama naviještajući svima njegovu spasenjsku ljubav, sretno smo se vratile k svojim zajednicama i svojim svakodnevnim obvezama noseći trajan spomen velike Božje dobrote prema nama.

Posted in DOGAĐANJA, Nekategorizirano.