„Madrecitas – Službenice Milosrđa, misionarke u Ekvadoru“

U dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog centra u Zagrebu održana je projekcija dokumentarnog filma ‘Madrecitas – Službenice Milosrđa, misionarke u Ekvadoru’, autora dr. Krunoslava Novaka, međimurskog svećenika Varaždinske biskupije i višeg asistenta i profesora na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Riječ je o filmu koji na zanimljiv način prikazuje život triju hrvatskih misionarki u Ekvadorus. Klementine Banožić, s. Ive Jelić i s. Antonele Medić i prvi je dokumentarac o hrvatskim misionarima u Južnoj Americi.

Dr. Krunoslav Novak koji je autor filma, ali i snimatelj i montažer, o nastanku projekta kaže kako se ideja rodila u uredu Papinskih misijskih djela u RH, kojem je ravnatelj vlč. Toni Štefan, čija je želja bila da se nastavi njihova suradnja koja je trajala u Varaždinu. Tako je i ‘pala odluka’ da se pokuša napraviti promocija katoličkih misija u Ekvadoru.

S obzirom na to, da kada se govori o misijama, svi primarno razmišljamo i gledamo prema Africi, a o Južnoj Americi se ne zna gotovo ništa, a tamo zaista postoje velike potrebe ljudi koji uz misionare, ali i na druge načine dobivaju i stječu znanja i sposobnosti kojima mogu ostvariti bolji život, dostojan svakog čovjeka.

Madrecitas je poput kamenčića u mozaiku djela milosrđa

– Ovaj film bi stoga, naglasio je dr. Novak, trebalo gledati poput kamenčića mozaika djela milosrđa. Na ulazu smo u Godinu milosrđa gdje ćemo više puta slušati i razmišljati o duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa. Ono što čine sestre (koje Ekvadorci nazivaju Madrecitas ili majčice) su kamenčići djela milosrđa koje ćemo moći ugraditi i prepoznati poticaje za djelovanje u našem životu. Tijekom godina koje su ‘Madrecitas’ provele u Ekvadoru, ostvareni su odlični rezultati na području socijalne i zdravstvene skrbi, a veliku pažnju posvetile su i samohranim majkama, kao i u općem obrazovanju žena.

Dr. Krunoslav Novak u Ekvadoru je snimajući dokumentarac proveo četrnaest dana, koji su u mnogome promijenili njegova razmišljanja i poglede na način života, nas u ‘civiliziranom’ svijetu i onih u čije su živote u Ekvadoru prije tridesetak godina ušle sestre Službenice Milosrđa. Prije svega to je dječji pogled iskrenosti i radosti života (bez obzira na to kako on bio težak), koji na sve koji pogledaju film prenosi, čak i ponekad hladan objektiv kamere. -Moram priznati, kazao je dr. Novak, da sam to osjetio i kao čovjek koji ih je posjetio, i kao svećenik. Naime, čim su čuli da sam svećenik svi su pohrlili prema meni i tražili, zagrljaj, blagoslov i molitvu. Ta neposrednost ljudi i njihova potreba za blizinom i ohrabrenjem, za koju treba reći da su je isto tako i oni unatoč svojoj teškoj situaciji spremni dati, je jednostavno nešto što plijeni i oduševi čovjeka.

Film Madrecitas – Sestre Službenice Milosrđa, misionarke u Ekvadoru na svoj je poseban način pomalo i šokantan zbog određenih teških situacija i iskustava koje prenosi gledatelju, no s druge strane on ukazuje na to da Ekvador kao država ima velike potencijale i mogućnosti. On što tamo čine sestre, misionari, ali isto tako i druge različite udruge i organizacije daje rezultate, tako da životni standard u zemlji sve više raste.

Ono što moram spomenuti, kazao je dr. Novak, je to da sam u Ekvador otputovao s očekivanjima onoga što sam tamo sreo, jer su me mnogi prije puta na to pripremili. Tih četrnaest dana proveo sam bez mobitela i interneta, odnosno bez ikakvih sredstava komunikacije, čime sam si dopustio biti dio tih ljudi i s njima proći iskustva njihovog siromaštva,no isto tako i sjesti s njima za stol i pojesti hranu koju su oni pripremili.

Ponekad to nije baš bilo i lako jer je to posve druga kuhinja, a i pitanje higijene na koju smo mi naviknuli , također je malo drugačije, ali jednostavno biti s tim ljudima i podijeliti zajedništvo stola ostavlja jedan trag i pogled na život, gdje otpada sve ono što je nebitno i nepotrebno, a ostaje ono najvažnije, a to je biti čovjek.

Kada je riječ o novim projektima, dr. Krunoslav Novak nam je otkrio da ideje već postoje, ali u ovom trenutku njegova želja je da ovaj film koji govori o teškom životu u Ekvadoru, vidi što više ljudi koji će moći pronaći paralele i poticaj za naš život ovdje, za jedan pozitivan pogled na vlastiti život.

– Moje iskustvo boravka u Ekvadoru nekako je udaljilo u jednom trenutku od mene sve ono što nije potrebno. Čovjek tamo shvati bit života, odnosno da svi oni ljudski interesi koji stvaraju njegova očekivanja nestanu, kada vidi golu egzistenciju drugoga čovjeka, koji će se u to isto vrijeme radovati onomu najmanjem što ima, što je primio ili osmjehu i zagrljaju koji si mu darovao. Tada shvatiš da je vrijeme da se u životu vratiš na ono što je zaista bitno.

Spomenimona kraju i to da su projekciji bili nazočni varaždinski biskup Josip Mrzljak, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić, prorektorica dr. Ines Sabotič, predstojnik Odjela za komunikologiju HKS-a dr. Jerko Valković, kao i profesori i studenti HKS-a, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, preč. Ivica Budinšćak, članice Družbe službenica milosrđa predvođene provincijalkom s. Mariangelom Galić i druge redovnice, kao i obitelj i prijatelji dr. Novaka koji su stigli iz Međimurja, te nacionalni direktor katoličkih škola iz Benina o. Epiphane Ahouanse, župnik iz Preloga preč. Antun Hoblaj, i podupiratelji Papinskih misijskih djela u RH.

S. Obadić

Preuzeto sa emedjimurje.rtl.hr

Posted in DOGAĐANJA, VIDEO POSTOVI and tagged , , .