Polaganje zavjeta

Slavim Te, Gospode Bože naš, od srca svoga
i blagoslivljat će putove mudrosti tvoje.

Ove riječi ispunile su pjesmom našu kapelu 23. 08. 2014. – dan kada su naše sestre Ana, Ida i Miljenka, Bogu svojim „Evo me“ predale i posvetile svoj život.

Euharistijsko slavlje u nazočnosti mnoštvo sestara, rodbine i prijatelja predvodio je mons. Valter Župan, biskup krčke biskupije. On je u svojoj propovijedi naglasio kako je „važno zaustaviti se, biti u šutnji, moliti, razmatrati kako bismo mogli susresti Boga. U evanđelju čitamo kako je Petar izgubio vjeru. I mi imamo potrebu osnažiti našu vjeru. Riječ Božja treba ući u dubinu našeg srca, treba postati dio nas.“ Na kraju je zaključio propovijed ovim riječima, „Živjeti Riječ Božju svaki dan možemo samo kada imamo iskustvo Njegove ljubavi. Osoba koja ljubi Boga govori sa srcem. Drage sestre to Vam želim i to Vam stavljam na srce.

Te riječi, kao i liturgijsko tumačenje obreda vlč. Ante Mateljana, uvele su nas u svečani čin polaganja prvih zavjeta s. Ane Kamalić te doživotnih zavjeta s. Ide Malnar i s. Miljenke Petrak. Zavjete naših sestara u ima Crkve i Družbe primila je naša Genaralna poglavarica Gabriella Tettamanzi.

Pjesmom svetoj Majci za zagovor zaključili smo svečano Euharistijsko slavlje. Radost ovog čina nastavila se u zajedništvu, najprije sa sestrama za vrijeme posvetne molitve Blaženoj Djevici Mariji, a zatim i sa svom rodbinom u zajedničkom druženju za obiteljskim stolom.

Moj „da“ Gospodinu, zauvijek

DSC_3586

Zavjetujem zauvijek čistoću, siromaštvo i poslušnost, svim srcem darujem se ovoj redovničkoj obitelji

Riječi su to koje su ispunile moje srce radošću na dan polaganja mojih doživotnih zavjeta. Bio je to dan drugačiji od drugih dana, dan ispunjen radošću i ponosom što sam postala Službenica Milosrđa zauvijek.

Polaganjem doživotnih zavjeta zapečatila sam svoju ljubav, svoju vjernost i predanost Gospodinu koji me prvi uzljubio i pozvao po imenu. Svijest o veličini dara redovničkog poziva koji mi je Gospodin uputio i svijest da sam pozvana odgovoriti vlastitom vjernošću bila mi je iz dana u dan poticaj da ga slijedim i da mu u potpunosti darujem svoj život, svoju ljubav, svoju volju, sve ono što imam i što jesam.

Nakon izrečene formule zavjeta te prostracije pred oltarom za vrijeme pjevanja litanija Svih svetih, primila sam križ – znak Krista kojemu darujem svoj život te krunu kao znak novog dostojanstva pred Bogom. Svi ovi trenuci i događaji ostavili su u meni duboke osjećaje koji se riječima ne mogu opisati.

Zahvalna Gospodinu na daru života i redovničkog poziva molim ga da i dalje prati moje korake kako bih poput naše svete Majke bila spremna s ljubavlju služiti onima kojima me on šalje.

Ovom prilikom zahvaljujem svim sestrama, na poseban način onima koje su me sve ove godine pratile na mom putu do mog konačnog „DA“ Gospodinu, bilo svojom molitvom, savjetom, brigom i sestrinskom ljubavlju.

Neka Gospodin u svima nama dovrši dobro djelo koje je On sam započeo.

s. Miljenka Petrak

Velika je radost za mene postati članom redovničke obitelji Službenica Milosrđa

DSC_3445“Presveto Trojstvo, pozivaš me da priznam ljepotu i besplatnost tvoje ljubavi…”

 

Odluka o predanju Bogu polaganjem zavjeta kao da je bila jedini zadovoljavajući način priznanja njegove ljubavi. Iščekivanje trenutka kada ću tu odluku potvrditi potpisom na oltaru danas je došlo kraju. Ipak, nije minulo jer ono što sam potpisala olovkom traži potpis svakodnevnog života. I dok riječi “Oni ostaviše sve i pođoše za njim.” (Lk 5,11) bude u meni čežnju koja neumoljivo traži da učinim isto, zahvaljujem Gospodinu što mi je ispunio želju srca primivši prinos moga života.

Velika je radost za mene postati članom redovničke obitelji Službenica Milosrđa i krenuti stazom kojom je koračala sveta Marija Krucifiksa.
Prisutnost Madre generalice i sestara iz Italije, kao i prekrasne riječi čestitaka pristiglih iz različitih zemalja i brojnih zajednica istaknule su činjenicu da naši zavjeti nisu slavlje samo hrvatske provincije već uistinu cijele Družbe. Od srca zahvaljujem svim sestrama koje su nam svojim molitvama pružile potporu i podsjetile nas da duh zajedništva premošćuje granice i udaljenosti.
I na kraju, molim Gospodina da dan mojih prvih zavjeta ne ostane u mome srcu samo lijepa uspomena već da svaki moj korak ostavlja za sobom trag toga dana.

Ana Kamalić

Blizina, poziv i poslanje…

DSC_3613“Gospodin je moja snaga i pjesma, On mi je spasitelj!”

Iza mene je dio puta prijeđenih s Gospodinom. Predamnom On, moj Gospodin i Pastir, otvara nove horizonte i usmjerava me na putove kojima mi je ići. Poziva me nastaviti hodati s Njime, još više sjedinjena i dublje povezana. Dan 23. kolovoza 2014. bio je Gospodinov i moj dan. Dan, do sada, najbližeg susreta mene i Njega. Susreta punog sjećanja, doživljaja, ljubavi, zajedništva, razgovora. Jednostavno naš susret.

Pripreme za dan mojih doživotnih zavjeta bile su iščekivanje tog susreta i pripremanje srca na tu veliku radost – biti potpuno i zauvijek Isusova. Bogu hvala na svima koje mi je On stavio na put kroz sve godine formacije i neposredne priprave, jer su životom posvjedočili što znači biti potpuno Božji, kako rasti u Bogu, kako graditi zajedništvo s Bogom i u Bogu sa sestrama.

Sav put koji je iza mene bio je razlog neopisive radosti i pripreme za dan kada sam Bogu potvrdila svoje obećanje i vjernost, položila doživotne zavjete, dala mu cijelu sebe i prihvatila Njega za svoga Gospodina.

Uz zvuk pjesme, s pjesmom hvale i slave Bogu, urešena za svoga Zaručnika, koračala sam praćena našom redovničkom Obitelji, roditeljima, svećenicima i prijateljima, prema oltaru na slavlje “mojeg vjenčanja”. I doista, tako sam se osjećala i proživljavala svaki liturgijski čin toga dana. Sam čin polaganja zavjeta bio je najintimniji susret mene i mojeg Gospodina. Trenutak posebnog iskustva blizine i ljubavi, predanja i poslanja, poziva i odaziva. Teško mi je do kraja izreći ono što je za mene bio čin polaganja doživotnih zavjeta i što u srcu nosim. Sve je to put kojeg sam upoznavala, kojeg upoznajem i živim, put kojeg polako prevaljujem hodajući s Isusom. Put na kojem darujem sebe i svjedočim što taj put i moj Suputnik meni znače. Zato, zahvlana Bogu i Gospodinu za blizinu i molitvu svih koji su bili uz mene tog dana – Poglavaricama, sestrama, svećenicima, rodbini i prijateljima – preporučam se u molitve da putem koji je predamnom svjedočim ljubav Dobrog Pastira. Da svjedočanstvo budu moji koraci, život, riječ, šutnja, prisutnost, služenje, zajednica.

s. Ida Malnar

 

 

Posted in DOGAĐANJA, DUHOVNI POZIV and tagged , , , , , , , , , .