Sestra Vinka – “dobri duh” kuće

Umrla je naša sestra Vjekoslava Vlašić – “dobri duh kuće”.
Od električara, vodoinstalatera, šofera, nabavljača do tihe prisutnosti i molitve kroz svoju bolest… Sve je to znala naša “Vjeke”.
Neka se odmori u Njegovoj kući, gdje neće trebati ništa popravljati.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna neka joj svijetli.

Posljednji ispraćaj s. Vjekoslave bio je u Dubrovniku na groblju Boninovo, u srijedu, 01. lipnja u 16 sati, s misom u crkvi sv. Petra.

Iz oproštajnog govora:

Pred Božjim pozivom u novi život umuknu sve ljudske riječi. Preostaje samo odgovor pozvanome pred Bogom i naš zagovor Milosrdnom Ocu da je primi u svoj očinski zagrljaj. Misao na smrt morala bi svakoga od nas potaknuti na razmišljanje kako je ovozemaljski život kratak, a bez vječnosti je sve besmisleno. Naprotiv u svjetlu vječnosti sve postaje jasno, dobiva smisao, postiže vrijednost, čak i bol i neuspjeh. Jedino u tom svjetlu moguć je napredak. Vjera u pobjedu života nad smrću, vječnosti nad prolaznošću je pokretačka snaga i nada ponovnog susreta.

Draga s. Vjekoslava mi vjerujemo da tko je s Bogom povezan taj ne poznaje rastanka. Tvoja je duša sada u Božjoj ruci i tebe se više ne dotiče muka nikakva. I mi ne tugujemo poput drugih koji nemaju nade čak, što više, iščekujemo blaženo ispunjenje nade i Pojavak slave velikog Boga i Spasitelja našega Isusa Krista ( 1. Sol 4, 13 ).

I dok se opraštamo od tebe draga s, Vjekoslava želimo ti reći veliko hvala što si uvijek znala pokazivati jasne znakove vjerodostojnog svjedočenja svog identiteta posebno u mladenačkim godinama kada su te komunisti na silu htjeli odvratiti od poziva u redovnički stalež.Vjekoslava – Iva Vlašić rođena je 27. listopada 1933. u Sovićima župa Gorica u Bi H od oca Šimuna i majke Anice rođ. Vlašić. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu. Punih sedam godina radila je u Dogani ( duvanjskoj stanici). Kao zrela djevojka odazivlje se Božjem pozivu i 3. ožujka 1952. godine ulazi u samostan Službenica Milosrđa na Pilama. Nakon nekoliko mjeseci dolazi UDBA po nju i druge kandidatice i vode ih u Trebinje u zatvor, zatim na saslušanje u unutrašnji odjel na Posušje. Nakon saslušanja obećavaju im i nude sve čari ovoga svijeta, ali one su nepokolebljive i čvrste ne pristaju ni na kakva njihova lažna obećanja i s. Vjekoslava sva sretna prva se vraća u samostan. Redovničko odijelo oblači sa još 12 kandidatica, 24. listopada 1954. god. Nakon novicijata polaže prve zavjete 21. ožujka 1956. , a doživotne 22. listopada 1961. god. U radu bila je vrlo marljiva i radišna razumjela se u sve kućanske poslove . Imala je i pjesničku dušu radeći u vrtu znala je pjevušiti i moliti Isusa: „ Blagoslovi svaki svoj cvijet , a ja volim cijeli svijet“. Kako su prolazile godine dolaze razne kušnje i bolest a s. Vjekoslava sve strpljivo podnosi i vjeruje da je sve u Božjim rukama da je On gospodar života i smrti.

Vjekoslava neka ti Bog za sve dobro što si ga učinila udijeli nagradu života vječnoga i podari pokoj među svojim svetima. Pokoj vječni daruj joj Gospodine…

Počivala u miru Božjem !

Posted in DOGAĐANJA and tagged , , , , , .