U subotu 23. listopada, u 10.00h, u Bresci održat će se svečano proglašenje blaženom sestre Lucije Ripamonti, Službenice Milosrđa.
Svečanost proglašenja blaženom možete pratiti uživo na Facebook i Youtube kanalu biskupijskog tjednika Brescie La Voce del Popolo.
Sestra Lucija Ripamonti, krsno Maria, rodila se u Acquate-u 26. svibnja 1909., u obitelji obilježenoj raznim problemima i skromnih ekonomskih mogućnosti. Otac antiklerikalac, bolesna sestra, brat koji živi nesređenim životom… Maria ne misli na ništa drugo nego kako pomoći svojoj obitelji i doprinijeti svojim radom, najprije u tvornici svile, a zatim u tvornici žarulja.
Ali njezino srce sanja daleke obzore, koje unatoč mnogim preprekama uspijeva ostvariti ulaskom u samostan Službenica Milosrđa u Bresciji, nakon što su druge dvije družbe odbile njezinu molbu. U Bresci, gdje je primila ime sestra Lucija od Bezgrešne, usvaja stil življenja koji ju vodi do predanja Bogu i ljudima. Glavna obilježja tog stila su: poniznost (uvijek na zadnjem mjestu), siromaštvo (nosi samo nošene habite, svaki dar previše je za nju), darivanje sebe (bez odmora „Moj odmor biti će u raju, između Isusa i Marije). Neće činiti herojska djela, ali će učiniti svako djelo herojskim, svaku malenu pažljivost, svaku službu, svaki korak: u službi sestrama u zajednici, dolazeći do potrebitih obitelji, pružajući utjehu onima koji su žalosni, pozivajući na pomirenje i na obraćenje, pristupajući svakom bratu koji je siromašan u tijelu i u duhu. A sve uvijek s osmijehom na usnama koji nije moga proći nezamijećen.
Sestra Lucija istrošila se ljubeći, čak i na bolesničkoj postelji na koju ju je bolest veoma rano prikovala. Njezin život postaje prinos, poput Euharistije pred kojom je provodila duge trenutke klanjanja i kontemplacije. U tišini čuva svoju tajnu sve do samoga kraja, ostavivši je kao dragocjeno nasljedstvo prije nego li će prijeći prag raja 4. srpnja 1946: „U svom životu uvijek sam držala pogled usmjeren na Boga!“.
-
Prvi dan devetnice: Neobično u običnom
Sestra Lucija imala je lakoću poniznosti koja joj je dopuštala neumornu raspoloživost prema svima. Nije imala drugih obveza osim obveza onih drugih, kojima će služiti. Nije imala druge brige osim slušanja briga drugih i izricanja samo „prokušanih“ riječi, sazrelih u tihoj i trpećoj nutrini.
Presveto Trojstvo, zahvaljujemo ti na dragocjenim milostima koje si izlio u srce svoje ponizne službenice sestre LUCIJE RIPAMONTI. Udijeli nam milost da te možemo ljubiti i vršiti djela milosrđa, tražeći tvoju slavu i dobro bližnjega. Proslavi, Gospodine, ovdje na zemlji, ovu svoju vjernu službenicu, i po njezinom zagovoru, udijeli nam milosti koje tražimo. Amen.
-
Drugi dan devetnice: Arhaična priča
Zar je arhaično govoriti o jednostavnim i važnim stvarima, trajnim i neprolaznim vrijednostima koje upravo u svojoj „malenosti“ bivaju put prema Nebu?
Službenica Milosrđa jednostavna je i ponizna osoba, a samo ime „službenica“ ukazuje na sluškinju koja je spremna bezuvjetno služiti. Ova mala Službenica uistinu zaslužuje razinu blaženice jer je živjela blaženstva, koja su jezgra Evanđelja.
Sestro Lucija, pomozi nam shvatiti nešto od tvog otajstva! Pomozi nam ući u tvoju svjetlosnu sjenu, kako bismo mogli širiti malo svijetla.
-
Treći dan: Elegancija
Uvijek me iznova zadivi elegantna osoba. Osoba koja ne govori neprestano ‘ja’, koja ne govori o drugome ‘dobar, ali…’ Elegantna je ona osoba koja uveseljava, uviđa pozitivnu stranu događaja, smiruje, ne zanovijeta prigovaranjima, pokazuje da nema u džepu rješenje tuđih poteškoća. Elegantna je osoba koja govori s poštovanjem o onima koji ne razmišljaju kao ona, koja čini više nego što govori da čini, koja zna slušati barem onoliko koliko želi govoriti. Nije elegantna osoba koja nosi potpisane haljine, nego ona koja, poput s. Lucije, potpisuje svoju odjeću uglednim osmijehom raspoloživosti i prihvaćanja.
-
Četvrti dan: Jednostavnost
U jednostavnom i poniznom srcu rađa se izvanredna snaga, koja može upaliti svjetla po cijelom svijetu, iscijeliti bolne rane, podržavati one koji se bore za dobro i šire radost.
-
Peti dan: Suživoti
Sestra Lucija uspijevala je nositi terete drugih, podnositi njihove mane, ne čuditi se njihovim slabostima, cijeniti njihove vrline i dobru volju, pridonoseći mirnom življenju pretrpanog zajedničkog života. U svemu bez uplitanja i osuđivanja. Nenametljivo i učinkovito.
-
Šesti dan: Rastresenosti
Rastresenosti ne štede nikoga. Ako bi rastresenost i nastupila za vrijeme nekog zaduženja, nikada se nije događala rastresenost u gledanju stvari odozgor, onako kako ih Gospodin vidi. On je gledao kako stvari stoje i samo je On znao kako se služiti njezinim siromaštvima da bi rasla u njegovoj ljubavi. Ona je uložila svoj jedini talent, povjeravajući ga u ruke svojem Gospodinu, kako bi učinio najbolje.
-
Sedmi dan: Službenica
Sestra Lucija je u zajednici pridržavala sebi pravo na najteže poslove, jednostavno zbog toga što je htjela biti službenica, to jest služavka, služavka služavki, službenica službenica, mala službenica službenica Božjih.
Tako je sestra Lucija nehotice postala uzorom svom vremenu, a možda i nama, ako smo u stanju procijeniti prave vrijednosti stvari (koje ostaju), a ne kakvima se one čine.
-
Osmi dan: Lectio magistralis
Oči su mi bile usmjerene prema Bogu jer dolazim od Njega i odlazim Njemu, i ne mogu izgubiti put koji vodi k Njemu. Oči su mi bile uprte u Boga, jer Bog je Otac koji me ljubi i hoće da ja Njega ljubim. Držala sam oči uprte u Boga jer On mi je poslao Isusa. Držala sam ih čvrsto, jer On me želi svu za sebe i posijao je u mojem srcu slatku i žarku želju da Ga ljubim svim srcem, svom dušom, svim silama. Držala sam oči stalno uprte u Boga da me ne rastresu sjene i slike ovog svijeta, koje bi me mogle zaustaviti u zanosu srca prema Njegovu srcu, u kojem je moj raj.
-
Deveti dan: s. Lucija od Bezgrešne
Posljednje razdoblje provodila je u trpljenju u kućnoj bolnici na Roncu. Svjesna dijagnoze, vedro je prihvaćala okolnosti iz ruku Božjih, prikazujući sve za spasenje duša i obraćenje grešnika. Usavršavajući svoje suobličenje s raspetim Kristom, prikazujući žrtvu, kako bi s njime mogla reći: „Oče, oprosti im“ i zadobiti duše za Gospodina.
23.10. Blago njoj!
“Velika je stvar ljubav. Ona je uistinu jedno veliko dobro. Dobro koje olakšava sve što je teško i jednako nosi sve što je nejednako. Ljubav nosi breme bez napora i sve gorko zaslađuje i čini ugodnim. Plemenita ljubav prema Isusu potiče nas na velika djela i težnju za sve većim savršenstvom.” Nasljeduj Krista
Blažena sestro Lucija koja si uvijek na raspolaganju, uvijek pažljiva, uvijek spremna pomoći, moli za nas!