Tjedan dana nakon duhovne obnove sa djelatnicima naših vrtića, i ovu godinu imali smo milost održati korizmenu duhovnu obnovu za roditelje čija djeca pohađaju dječji vrtić Dobri, Split. Ponovno na Kamenu, u subotu 25. veljače, zajedno sa fra Antom Vučkovićem željelo se Gospodina staviti u centar života i osluškivati Njegov glas.
Susret je započeo nagovorom kojim je fra Ante, pod svijetlom korizmenog vremena, pozvao roditelje na odvajanje vremena u kojem će njihova svijest i pozornost biti povjerena Bogu. Ukazao je na stvarnost življenja u svijetu u kojem postoji opasnost da naš duh postane pasivan. Ljudima može proći život, a da nisu donijeli važnu odluku. Vježba prisutnosti, pozornosti na Boga pomaže nam da postanemo aktivni. Korizma bi trebala biti iskustvo pustinje, a post iskustvo vlastite nemoći. Ovo milosno vrijeme ne služi da bi čovjek patio, nego da bi primijetio bogatstvo svog života – tada put pustinje postaje put zahvalnosti.
Nakon nagovora slijedila je sveta Misa. U propovijedi, roditeljima su postavljena dva pitanja:
„Kada čovjek svijetli?“ i „Gdje se čovjek liječi u svojem životu? Fra Ante nas je, nadahnut dnevnim misnim čitanjima, podsjetio da Bog, zainteresiran za slobodu čovjeka, ima povjerenja da će čovjek vidjeti brata u potrebi i pomoći mu. »…tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati…« Ljudsko lice svijetli kada je čovjek povezan s Bogom. U nama postoji svjetlo i ono je skriveno. To svjetlo je povezano s Bogom. I ako hoćemo da to svijetlo uđe u svijet i rasvijetli mrak, moramo ukloniti ropstvo, lošu komunikaciju, bezbožni razgovor, moramo nahraniti gladne i moramo dati najbolje od sebe. I tada svijetlimo. To nije samo slučajno iskustvo, trenutak, nego na tome se može raditi.
»Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.«
Svi mi pozvani smo graditi na razvalinama. Ne moramo ostati u njima. Čovjek je u stanju popravljati svijet. Biti popravljač pukotina. Da bismo to mogli, moramo sami biti iscijeljeni. Gdje je mjesto ozdravljanja, gdje se ljudi liječe? Za stolom. Gdje se razgovara, gdje se jede, gdje smo prihvaćeni, gdje smo zajedno. „To je pravo mjesto gdje Bog dolazi k nama – stol.“ Govoreći o praktičnim vježbama, pozvao je da vidimo je li se narušio stol u obitelji i ako je, da ga poprave. To znači odvojiti vrijeme u kojem smo zajedno samo jedno s drugim, sa hranom, i sa onim što zajedno tvorimo. Ne sa nečim drugim, nego jedno s drugim. To je mjesto gdje se liječimo. Za stolom se ne hrani samo tijelo, nego i duša. To je mjesto gdje obitelj postaje zdrava. Fra Ante je naglasio da se pukotine može početi popravljati odmah, već sada, već danas.
Po završetku svete Mise i zajedničkog ručka, slijedilo je klanjanje pred Presvetim. Roditelji su mogli istupiti pred Gospodina i gestom polaganja ruku svećenika primiti blagoslov i molitvu za njihov brak i obitelj. Duhovna obnova završila je slavljenjem, pjesmom i druženjem u prostorima Oaze svete Marije Krucifikse Di Rosa.
