Psalmist veli: Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam. (Ps 27,4)
Živjeti vječno i uživati milinu Gospodnju, težnja je svakog ljudskog srca i ljudskog bića jer je smo satkani na sliku Božju. Zato je, veli sveti Anastazije, Krist umro i oživio da bude Gospodar mrtvih i živih. Bog naime, nije Bog mrtvih, već živih. Stoga mrtvi kojima gospoduje onaj koji je oživio, nisu više mrtvi, već živi: njima gospoduje život da žive ne bojeći se više smrti, kao što Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire. U toj vjeri i mi promatramo da se naša s. Kristina preselila u vječnu Domovinu da uživa milinu Gospodnju.
Sestra Kristina, Ana Šarić rođena je u obitelji Mate i Ive, 23. lipnja 1934. godine u Vučipolju kod Sinja. Već kao zrela djevojka odlučuje se za samostanski život. Nakon kraćeg iskustva klauzurnog života opredjeljuje se za otvoreni samostan te piše molbu u Samostan Službenica Milosrđa, te nakon odobrenja tadašnjih poglavara ulazi u samostan u Split 07. siječnja 1964. godine. Nakon formacije: postulature i novicijata, prve zavjete polaže u Splitu 05. listopada 1966. dobivši ime s. Kristina, duhovno prezime od Presvetog Srca Isusova, a vječne zavjete 30. kolovoza 1973. godine, također u Splitu. Sestra Kristina je živjela i služila u zajednicama Split, Nerežišća, Žrnovnica i Kaštel Sućurac. Obavljala je razne službe, najviše služeći unutar zajednice; u garderobi se isticala po preciznom i vještom krpanju sestrama ali i ljudima koji bi često donosili okrpati kada im se nešto novo poderalo, na Braču je čuvala djecu koju bi roditelji donosili u Samostan na čuvanje, njegovala je starice smještene u samostanu na Braču i K. Sućurcu, te je na na Braču dodvorila jednog starijeg i nemoćnog svećenika. Pomagala je u kuhinjskim poslovima, u obrađivanju vrta, uređenju crkve i sakristije, kao i u svim potrebnim kućanskim poslovima.
Zadnje godine života provela je u zajednici u Splitu, kao i zadnje dane svoje starosti i lagane nemoći gdje je na bolesničkom odijelu bila pažena i njegovana od sestara. Okrijepljena svetim sakramentima i okružena sestrama koje su za nju molile, u petak navečer, 06. listopada oko 22,30 h, u 89. godini života i 57. Redovništva, vratila se u vječnu domovinu gdje smrti više nema i gdje je radost vječna.
Draga s. Kristina, neka ti dobri Bog kojemu si čitav život služila izbriše sve što je zemaljskog ostalo na duši i neka te nagradi životom vječnim za sve dobro koje si činila prolazeći zemljom.
Počivala u miru Božjem!