Uspjeh rada u Dubrovniku potakao je splitskog biskupa Luigia Marija Pini da pozove Službenice milosrđa (Ančele) u Split. Sestre su došle u Split, 1855. god. otvorile su školu, zabavište, internat za djevojke i školu ručnih radova.
Iz skromnih početaka razvio se kasnije bogat rad sa ženskom mladeži u raznim školama i odgojnim aktivnostima. Nakon II. svjetskog rata oduzete su im zgrade i zabranjen rad u školama, ali ostale su volja, ljubav i domišljatost.
Sestre nastavljaju karizmu: primaju stare i nemoćne osobe u svoje samostane i tu ih dvore, obilaze starije i osamljene po stanovima i kućama, čuvaju malu djecu i uključuju se u župski apostolat: vode župsko domaćinstvo, obavljaju sakristansku službu , župski vjeronauk i crkveno pjevanje. Vremena se mijenjaju i sestre danas stoje pred novim tokovima života i novim izazovima uključivanja u apostolat.
Na poziv mostarskog biskupa Ratka Perića, Službenice Milosrđa došle su i u Mostar 1995. god.
Sv. Marija Krucifiksa je crpila je snagu za život i djelovanje hraneći se s euharistijskog stola i klanjajući se svakodnevno pred Svetohraništem. Dok jedne sestre slave Boga radeći na karitativnom polju, druge se mole pred izloženim Svetootajstvom.
U tom duhu molitve i rada i danas žive, Službenice Milosrđa. Glavno sjedište hrvatske provincije Ćirila i Metoda se nalazi u Splitu, a Službenice Milosrđa djeluju širom Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Brazila, Ekvadora, Ruande i Burundija.
Nekoliko slika s početka prošlog stoljeća koji govore o karizimi i prisutnosti naših sestar u Splitu i Dubrovniku
TRENUTCI I VRIJEDNOSTI OSTAVLJENI U BAŠTINU…
