U tišini stojim pred Tobom
U tišini stojim pred Tobom
i promatram žrtvu na križu.
Danas se stidim ljudske grešne i opake naravi
koja je dala razapeti svoga nevinog Boga.
Pognula bih glavu i sklonila lice,
stideći se sebe,
no pogled ipak podižem k Tebi
i promatram ljubav nevinog Pravednika,
Onoga koji uze grijehe na sebe
kako bi čovjeku pokazao
koliko ga ljubi.
________________________________________
Mračna noć vlada u vrtu
u kojem si, Isuse, često provodio vrijeme
sa svojim učenicima.
Vrt koji je nekoć bio ispunjen tišinom,
molitvom i povjerenjem
postaje mjesto opasnosti i izdaje.
Povjerenje pogazi onaj
kojega si nazivao svojim –
jedan od učenika
koji Te izdade i dovodi četu pred Tebe.
Ne izmičeš, nego istupaš naprijed.
Ti, Pastiru, u toj tamnoj noći
staješ pred bijesnu četu,
predaješ samoga sebe
i tražiš slobodu
za svoje učenike,
ne želeći izgubiti ni jednoga
od onih koje Ti je Otac dao.
________________________________________
Vežu Tvoje nevine ruke,
ne znajući da se u njima krije čovjekova sloboda.
Poput razbojnika vode Te na sud.
Veliki svećenik ispituje
ne bi li na Tebi pronašao kakvu krivnju.
Primaš šamar,
a Tvoje nevino lice, pogled i pitanje
„Zašto me udaraš?“
razotkriva svaku nepravdu
i budi savjest, koja brzo utihne.
Trostruko zatajenje dolazi iz srca koje Te voli.
Petrova slabost postaje glas svih nas,
svih koji obećaju pa se uplaše,
svih koji ljube, a ipak zataje.
________________________________________
Nazivaju Te kraljem,
a Ti pokazuješ
da Tvoje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
Ti kralj si srdaca,
kralj onih koji prihvaćaju istinu.
Ti kralj si ljubavi, mira i pravde.
Uzimaš mjesto razbojnika
i daješ mu slobodu.
Ideš u smrt umjesto njega,
umjesto svakog čovjeka.
________________________________________
Predan Pilatu, podnosiš bičevanje,
trnovu krunu, krv na licu.
Zaodijevaju Te u grimizni plašt,
izruguju se i udaraju.
Čovjek Te ponizuje,
a Ti primaš sve
i daješ život za njega.
Tvoja slava postaje patnja,
bol i poruga.
Tvoja vlast ne sudi,
a Tvoje milosrđe
na spasenje čovjeku.
________________________________________
„Evo čovjeka“, govori glas pred narodom.
Evo pravog čovjeka
koji na sebe uze
svu ljudsku patnju i bol.
A narod viče:
„Raspni ga, raspni ga!“
Tri puta Pilat potvrđuje Tvoju nevinost,
a narod u buci
ne čuje istinu.
A Ti, Janje nevino,
šutiš. Ne braniš se,
svaka obrana bila bi osuda čovjeka.
U toj šutnji
već se nazire pobjeda.
________________________________________
Tada bivaš predan u ruke čovjeka
da Ti sudi.
Primaš križ –
znak sramote
koji postaje znak pobjede.
Križ, teret grijeha
cijelog čovječanstva,
nosiš na svojim ramenima
i daješ se razapeti.
Uz križ stoji i Majka Tvoja.
Njezino „da“ Bogu sada je bolnije nego ikad,
mač boli
probada njezino srce.
I u tom času boli daruješ –
daruješ joj sina i sinu Majku,
dajući je svima nama.
________________________________________
U patnji izgovaraš: „Žedan sam.“
Trpeći kao čovjek,
izražavaš žeđ tijela,
ali još više žeđ srca –
žeđ za dušama,
za onima za koje daješ svoj život.
Tvoje posljednje riječi: „Dovršeno je“
nisu izraz poraza ni kraja,
nego pobjede
i novog, otkupljenog početka.
Čovječanstvo je otkupljeno
od grijeha i opačina.
________________________________________
Probodoše ti bok
iz kojeg poteče krv i voda –
utjeha i život za svakoga od nas.
A tijelo Tvoje zaiska učenik Josip
te ga s Nikodemom
povije u povoje s miomirisima.
I položiše ga u nov grob,
smješten u vrtu.
________________________________________
Tišina zavlada.
Bog je predao svoj život.
No to nije kraj.
Ovaj vrt postat će mjesto
ponovnog susreta Boga
i Njegova ljubljenog čovjeka.
