„Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“
Isus odabire i poziva učenike. On je inicijator – vodi samo trojicu učenika na visoku goru, u osamu. Možda bismo mi danas već na tu prvu rečenicu evanđelja reagirali pitanjem: zašto samo trojica? Zašto baš oni, a ne drugi? Govorili bismo možda i o nepravednosti, postavljali mnoga pitanja. Ovdje nam Isus daje priliku da kroz ovaj događaj učimo prihvaćati izabranje i poslanje u vlastitim životima. Bog poziva svakoga, ali na različite načine i u različito vrijeme. Isus ih vodi u osamu s razlogom – ondje se događa nešto neočekivano, sam Isus se preobrazio pred njima. Ukazuju se Mojsije – posrednik između Boga i naroda, vođa koji je izveo narod iz ropstva i Ilija – najveći među prorocima. Njihova prisutnost potvrđuje da je Isus onaj kojega se čekalo – obećani Mesija.
Petar, zatečen ljepotom trenutka, govori: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti!“ Predlaže da načini tri sjenice. Koliko smo puta i mi poput Petra – puni dobrih prijedloga za Boga! Naši su planovi možda lijepi i pobožni, ali dopuštamo li Bogu da prekine naše planove? Da zaustavi naše riječi i naše projekte? Upravo se to događa Petru. Dok još govori, Bog Otac ga prekida objavom: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ Ne govori: gradite, planirajte, organizirajte – nego: slušajte ga.
Učenici, čuvši glas, silno se prestrašiše. Padoše licem na zemlju jer su Židovi vjerovali da čovjek ne može vidjeti Boga licem u lice i ostati na životu. Strah ih je obuzeo. Ali tada dolazi najnježniji trenutak: Isus im prilazi, dotiče ih i kaže: „Ustanite, ne bojte se.“
Dopustimo i mi da nas ove korizme Isus povede u osamu. U tišinu gdje će nam pokazati naše strahove. Možda ćemo i mi pasti licem na zemlju pred istinom o sebi. Ali upravo tamo On nas dotiče. Dotiče naše rane, naše nesigurnosti, naše planove koje grčevito držimo. Stavljamo li se u stav slušanja? Kad pustimo Boga u svoj život, On zasjeni nas i naše planove – ne da nas uništi, nego da nam otvori srce kako bi čuli ono što je Njegovo. Jer prava preobrazba ne događa se samo na gori – nego i u srcu koje sluša.