U razmatranju današnjeg evanđelja srce su mi posebno dotakle ove riječi: Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe k Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio… te nakon geste pranja nogu kad pita svoje učenike razumijete li što sam vam učinio?
Ulazimo u najveće otajstvo naše vjere, u dane Vazmenog trodnevlja, kada naš Spasitelj sama sebe prinosi za nas iz ljubavi. Doista, razumijemo li mi što je Isus za nas učinio u ovim svetim danima? Započeli smo ovaj Veliki tjedan blagdanom Cvjetnice i klicanjem blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje… kada Isus, kako nam to donosi evanđelist Luka, odlučno nastavlja svoj put uzlazeći u Jeruzalem da podnese muku. Što ga na to “sili”? To nam lijepo izriču antifone koje slušamo u ovim danima, kad kličemo: Zdravo, Kralju naš, Ocu poslušni, na raspeće vođeni kao Janje na klanje.. jedini Ti se smilova nad našim lutanjima. Dvije su Isusove ljubavi koje ga na to potiču: ljubav prema Ocu, jer je Očevo milosrdno srce tražilo da njegov Sin podnese za nas muku križa te nas oslobodi od okova te ljubav prema ‘”svojima'”, nama koje je do kraja ljubio – te je ponizio sama sebe sagnuvši se do naših nogu.
…do kraja ih je ljubio…
Pitam se što je značilo za njega ljubiti nas do kraja?
Tema Krvi dominantna je u svim čitanjima današnje liturgije. Prvo čitanje govori o slavlju Pashalne večere i izbavljenju Izraelaca iz ruke faraonove koji su izbjegli smrti po znaku krvi Jaganjca: Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas. Pavao nam u drugom čitanju donosi riječi ustanove euharistije: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi».
Levitski zakon nam donosi da je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život (Lev 17,11). Ljubiti do kraja stoga znači dati svoj život, svega sebe, tijelo i krv. Krist je taj žrtvovani Jaganjac koji sama sebe prinese i koji nas je svojom krvlju otkupio, njegove rane iscijelile su pukotinu naše duše odvojene od Oca jer u Kristu Isusu, mi koji nekoć bijasmo daleko, dođosmo blizu – po Krvi Kristovoj. Doista, on je mir naš, on koji… od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo (Ef 2,14-16).
Razumijete li što sam vam učinio?
Moja Krv ispašta za vaš život, cijena je vašeg otkupljenja. To je ljubav koja je iscijelila naše rane, očistila naše nečistoće, povratila nam sjaj sinovske haljine, novog stvorenja – djeteta Božjega, izmirenog s Ocem, oslobođenog ropstva grijehu i smrti.
Krv Kristova jest ljubav koja se daruje do kraja, kojoj ništa više nije preostalo, a izvor iz kojeg je provrela jest Srce Isusovo probodeno na križu, Srce našega Spasitelja. Upravo na tom izvoru primili smo dar svete euharistije, koju Isus ustanovljuje baš u ovoj noći darujući svoje Tijelo i Krv, svega sebe za nas, jer nas je do kraja ljubio… da bismo imali trajan spomen Njegove ljubavi, ljubavi koja daje sve, koja ne pozna mjeru, ljubavi koja se ne cjenka, ne kalkulira, koja je preobilna.
Sada, ovdje, i nada mnom se Isus prigiba, spušta se do mojih nogu, traži moj pogled i pita: razumiješ li što sam za tebe učinio? Shvaćaš li koliko te ljubim? A ja Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Otvorit ću svoje srce tvojoj ljubavi i zahvalno primiti spasenje. Zahvalimo danas Spasitelju svome na neizmjernom daru svete Euharistije u kojoj se slavi spomen Kristove žrtve te izvršuje djelo našeg otkupljenja, kojom nas trajno liječi, ozdravlja, oslobađa, jača i posvećuje. Pohodimo ga češće u ovom Otajstvu ljubavi da mu uzvratimo ljubav za ljubav. Molimo za našu braću svećenike, po kojima se svaki dan živi Uskrsli Gospodin spušta do nas da nas sjedini sa sobom. I na kraju On nas poziva: Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Stoga, ljubimo jedni druge kao što je On nas ljubio, dajmo i mi u potpunosti sebe same svome Ocu i svojoj braći. Budimo dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodimo u ljubavi kao što je i Krist ljubio nas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris (Ef 4,32-5,2).
U ovim svetim danima želim nam riječima sv. Marije Krucifikse di Rosa da naše misli budu uvijek usmjerene na Boga, naše srce neka ljubi Njega iznad svega, naša volja neka traži samo Njegovu slavu, naš život neka izgara za Njega.