Sestre Službenica Milosrđa povukle su se u šutnju i molitvu za vrijeme duhovnih vježbi u Dubrovniku od 02. do 09. siječnja, kako bi razmišljale o svom zajedništvu, a duhovne vježbe je vodio karmelićanin o. Branko Zebić.
Nadahnjujući se tekstovima Akata XXII. kapitula “Biti znak Božje blizine na tragovima Poale Di Rosa” o. Branko je pokušao primjerima iz svakodnevnog života potaknuti sestre na autentičan život zajedništva, kako bi po Isusovoj želji uistinu živjele zajedno, a ne jedna pokraj druge. Kroz svakodnevno klanjanje, euharistiju, prigodu za ispovijed sestre su imale prigodu probuditi čežnju za Vječnim i Svetim koji posvećuje našu svakodnevicu.
“Ljubav nas Kristova potiče” – upravo tim riječima, koje su ujedno i geslo sestara Službenica Milosrđa, o. Branko je zaključio ovo plodonosno vrijeme susreta s Gospodinom. Neke od sestara iznijele su svoje dojmove:
-
Duhovne vježbe u meni bude osjećaj zahvalnosti za Božju blizinu koju sam osjetila u sestrinskom zajedništvu uz želju i molitvu da svim srcem prionem Evanđelju;
-
U zajednici-ljubav, razumijevanje za svakoga, susretljivost, svaka ima svoj poziv, svoj talent, svoj karakter;
-
Nikad nije kasno, svaki dan osobno, žurno i stalno obraćenje i nakon 80 godina;
-
Govorio je srdačno i toplo, duhovno i jednostavno;
-
Zajednički se može puno, jedan prst nekada puno znači;
-
Svaka je sestra vrijedna, zato svaku moram cijeniti u njezinoj sposobnosti;
-
Temelj zajedništva je Isus Krist;
-
Biti Božja, surađivati s Njim s onim darovima što ih je dao;
-
Dobar voditelj duhovnih vježbi, nastupa veselo, zna zainteresirati slušatelje svojim iskustvima i doživljajima;
-
Svaki dan naprijed s kojom žrtvom;
Zahvaljujemo Bogu na darovanim milostima, poglavarima na darovanoj mogućnosti i sestrama na služenju za vrijeme duhovnih vježbe.
