Mladi krčke biskupije hodočastili su u uskrsnom tjednu u Bresciu, rodni grad sv. Marije Krucifikse utemeljiteljice Družbe Sestara Službenica Milosrđa. Službenice Milosrđa – Ancelle prisutne su od kraja devetnaestog stoljeća u Krčkoj biskupiji. Djelovale su u više župa na području Lošinja, Cresa i Suska. Danas Službenice Milosrđa služe u župi rođenja Marijina u Malom Lošinju.
Dvadesetak mladih iz Vrbnika, Cresa i Lošinja pod vodstvom vlč. Antona Budinića, u pratnji đakona vlč. Saše Malovića i s. Branke Plenča uputili su se 22. travnja 2019. prema Bresci. Prvo stajalište je bila Padova grad dvaju velikana: sveca cijelog Svijeta sv. Antuna Padovanskog i velikog sveca milosrđa sv. Leopolda Mandića u čijem su svetištu slavili sv. Misu. Istoga dana u večernjim satima mladi su stigli u Bresciu na svoje odredište u „Zajednicu Susret“ koja je ugostila mlade hodočasnike. U spomenutoj zajednici živi i djeluje s. Ida Malnar koja je ujedno osmislila program hodočašća.
Drugoga dana hodočašća mladi su se susreli s Generalnom poglavaricom Službenica Milosrđa M. Gabriellom Tetamanzi, koja im je uputila riječi dobrodošlice, te sa s. Paolom, službenicom milosrđa koja se brine za siromašne, beskućnike i ljude koji su različitim potrebni bez krova nad glavom. Mladi su imali priliku vidjeti drugačije realnosti života i potrebe najugroženijih u društvu. U ranim jutarnjim satima iskusili su vrijednost pomaganja siromasima grada Brescie volontirajući na kolodvoru: dijeći hranu i higijenske potrepštine. Uz obilazak Generalne kuće Službenica Milosrđa i grada Brescie, mladi su se pobliže upoznali s likom i djelom sv. Marije Krucifikse. U popodnevnim satima tog istoga dana posjetili su župu sv. Gaudencija, biskupa Brescie i oratorij u kojoj djeluju Službenice Milosrđa.
Trećeg dana hodočašća mladi su se rekreirali u zabavnom parku Gardalandu, a potom su posjetili prvo otvoreni Hospici u Italiji kojeg vode sestre Službenice Milosrđa. Voditeljica hospicija i liječnica, sestra Giusi posvjedočila je mladima o svom pozivu i službi koja iz dana u dan ispraća ljudske živote prema Vječnosti s dubokom vjerom u Uskrsnuće. Mladi su imali priliku i susresti se sa dvoje pacijanata hospicija.
Posljednjeg, četvrtog dana hodočašća mladi su u jutarnjim satima posjetili marijansko svetište „Santa Maria dele Grazie“ u koje je često odlazila sv. Marija Krucifiksa i u kojem je sv. papa Pavao VI., rodom iz Brescie, slavio svoju Mladu Misu. Mladi su svoje hodočašće i proživljena iskustva pred kraj svog boravka donijeli pred Gospodina u Euharistijskom klanjanju u samostanskoj kapeli cjelodnevnog klanjanja u kojoj Službenice Milosrđa od svojih početaka iz dana u dan, u zajedništvu s vjernicima laicima prinose molitve i potrebe onih koje susreću te molitvom podupiru djelatnosti sestara. Svetom Misom u kapeli Zajednice Susret mladi su zahvalna srca zaključili hodočašće. Trenutke zajedništva i molitve na ovom hodočašću pjesmom su animirali mladi iz Cresa, a sve je ovjekovječila fotografijom Mirjam Volarić iz Vrbnika.
Svoje dojmove i utiske ovog novog iskustva za mlade krčke biskupije možete pročitati u nastavku.
Filip Dlačić iz Cresa:
Bio je divan osjećaj gladnog nahraniti i žednog napojiti. Vidi se da sve što časne rade rade s ljubavlju i milosrđem. Program je bio lijepo ispunjen i sestre su nam pruzile mnogo novih iskustva. Nadamo se, ako Bog da, da će biti još takvih iskustva.
Neli Salković iz Cresa:
Ovo naše Hodočašće u meni je razbudilo moju vjeru i ojačalo mnoge prijateljske odnose. Dvije najvažnije osobe koje smo upoznali, s. Paola i s. Giusi dale su mi pravi primjer svetačkog života i života posvećenog Gospodinu. Svaka svojom službom su u meni potaknule razmišljanje o mom ponašanju, o mom djelovanju te me istovremeno posramile i ponukale da promijenim nešto na bolje. Volontiranje za beskućnike mi je bilo pravo iskustvo one istinske milosrdne ljubavi koja daje ono što ne može primiti natrag. Upoznavanje Svete Majke kroz njezin život i kuću maticu potaknulo je u meni sve najbolje osjećaje i istinsku želju za svetošću. Cijelo hodočašće će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Što se mene tiče možemo mi natrag!
Lucija Alić iz Malog Lošinja:
Hodočašće u Bresciu mi se jako svidjelo zbog toga što je cijeli program bio bogat: turističkim sadržajima kao i duhovnim iskustvima. Bilo je super što smo posjetili puno crkava, bazilika i imali smo puno vremena za individualnu molitvu. Najviše mi se dojmilo to što smo imali priliku volontirati sa siromašnima na kolodvoru. Imali smo priliku vidjeti kako je to kada jedino što imaju je ono što nose sa sobom u plastičnoj vrećici i malo hrane što dobiju od udruge na kolodvoru. Također je bilo vrlo zanimljivo i lijepo čuti radosno i entuzijazmom prožeto svjedočanstvo dviju časnih sestara o njihovom pomaganju siromašnima i što su sve proživjele.
Nikolina Karčić iz Malog Lošinja:
Hodočašće u Bresciu posebno će mi ostati u sjećanju zbog boljeg i dubljeg upoznavanja družbe Službenica Milosrđa i područja na kojima sestre djeluju i rade. Od svega što smo vidjeli nekako najteži posjet bio mi je onaj hospiciju gdje smo najprije poslušali svjedočanstvo jedne sestre koja, između ostalog, svaki dan provodi sa umirućima i njihovom rodbinom, a zatim i obišli samu ustanovu i nekoliko umirućih bolesnika. Od svega, najljepše mi je bilo vidjeti radost i zajedništvo te ispunjenost sestara koje se svakodnevno žrtvuju čineći djela milosrđa sa tolikim žarom i pouzdanjem u Gospodina. Hvala vlč. Antonu, đakonu Saši te s. Branki i s. Idi koji su nam omogućili ovo hodočašće i priliku za duhovni rast.
Stela Kučić iz Malog Lošinja:
Putovanje u Bresciu je bilo zanimljivo i vrlo poučno. Vidjela sam i naučila mnogo toga. Bilo je mnogo lijepih trenutaka. Pogotovo kada smo razgledavali Bresciu. Njihove građevine su me oduševile. No, uz sve to bilo je i tužnih trenutaka. Osjećala sam se tužno kada sam vidjela ljude na kolodvoru koji nemaju dom i ljude koji u bolničkom krevetu čekaju smrt. Iako je to bilo teško za gledati ipak sam bila u srce nekako sretna i zahvalna jer oni imaju ljude – sestre kojima je stalo do njih i koji se brinu o njima.
Matea Terpich iz Malog Lošinja:
Iz puta u Italiju će mi ostati u sjećanju lijepi trenuci zajedništva. Najviše sto ću pamtiti je iskustvo volontiranja sa siromašnima pod vodstvom sestre Paule i grob Leopolda Mandića u Padovi. Uz sva iskutva nezaboravno radosno mi je bilo i u Gardalandu.
Mirijam Volarić iz Vrbnika:
Nakon velikog uskršnjeg slavlja, radost smo ponijeli i na ovo hodočašće. Upoznali smo mnogo divnih ljudi, časnih sestara i svećenika koji žive svoju vjeru. Njihova poniznost, darežljivost i milost kojom zrače dokaz su bliske povezanosti s Bogom i ljudima. Sveci i svetice o kojima smo slušali potaknuli su u nama želju da još revnije služimo Gospodinu. Ovo putovanje bio je veliki poticaj, obnova i slavlje, tako da smo ovo vazmeno vrijeme proživjeli još dublje. Zahvaljujem sestrama Idi i Branki na gostoprimstvu i angažmanu, kao i vlč. Antonu i vlč. Saši.
