Danas, na obljetnicu smrti naše s. Lukrecije Mamić, Službenice Milosrđa i misionarke, s dubokim poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se njezina života, predanosti i mučeničke smrti koja je ostavila neizbrisiv trag u našoj Družbi i u srcima mnogih ljudi diljem svijeta.
S. Lukrecija rođena je 2. rujna 1948. u Zidinama pokraj Tomislavgrada. U našu je redovničku družbu stupila još kao djevojka, 1962. godine u Dubrovniku, a vječne zavjete položila je 1976. u Splitu. Od prvih koraka u posvećenom životu nosila je duboku želju da služi onima koji su najpotrebniji, do krajnjih granica vlastite snage.
Srcem potpuno predana misijama
Svoje misionarsko djelovanje započela je 1984. u Ekvadoru, gdje je godinama živjela među siromašnima, bolesnima i napuštenima, pružajući zdravstvenu i duhovnu pomoć, ali i toplinu blizine i suosjećanja. Žene, djeca i obitelji koje je susretala u andskim selima prepoznali su u njoj sestru, prijateljicu i potporu.
U Afriku, u Burundi, odlazi 2002. godine, svjesna teških i nesigurnih uvjeta u kojima ondje ljudi žive. Preuzela je poslanje voditeljice zdravstvenih ustanova, brinula o pothranjenoj djeci, organizirala lijekove i hranu za oboljele od AIDS-a, te neumorno radila na poboljšanju zdravstvene skrbi u jednoj od najsiromašnijih regija svijeta. Mnogi su je opisivali kao ženu snažnoga duha, odlučnosti, blage riječi i neiscrpnog milosrđa.
Mučenička smrt koja govori tišinom ljubavi
Dana 27. studenoga 2011., u večernjim satima, u samostan naše zajednice u misiji Kiremba upala je skupina naoružanih napadača. U tom tragičnom događaju s. Lukrecija izgubila je život služeći Gospodinu i bližnjemu baš onako kako je živjela – hrabro, predano i u potpunom povjerenju.
Njezina smrt ostavila je duboku bol, ali i još dublji trag svjedočanstva. U srcima onih koji su je poznavali, i onih koji su tek kasnije čuli za njezin život, ostala je zapamćena kao žena radosti, jednostavnosti, blagosti i neiscrpne ljubavi prema siromasima.
Nasljeđe koje traje
S. Lukrecija nije živjela za sebe. Njezina darovanost prepoznaje se u svakom djetetu koje je izliječeno, u svakoj majci kojoj je pružila utjehu, u svakom bolesniku kome je donijela nadu, u svakoj sestri koju je hrabrila svojim primjerom.
Danas, s odmakom vremena, njezin život još jasnije blista kao snažan znak Božje prisutnosti među ljudima. Njezina žrtva poziva nas da hrabro nastavimo poslanje milosrđa ondje gdje je ono najpotrebnije – u radosti i u križu, uvijek iz ljubavi kao svjedoci Očeve ljubavi.
U molitvenom sjećanju
U zajedništvu čitave naše Družbe, zahvaljujemo Gospodinu za život s. Lukrecije.
Molimo da njezin primjer i dalje nadahnjuje naša srca, da nas vodi u vjernosti i predanosti služenju, te da njezin životni put bude utjeha i snaga svima koji grade svijet milosrđa.
Neka joj Gospodin, kojem je tako predano služila, podari vječni mir.
S. Lukrecija, moli za nas.
