P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
O. Amen
Gospodine Isuse, svojom mukom si otkupio sve naše nemoći i boli, poniženja i ostavljenosti, osude i udarce, ismijanosti i nerazumijevanja, svaki grijeh. Svojom mukom si nam pokazao kako se pobjeđuje smrt. Nasljedujući te na Tvojem križnom putu, oslobodi moja ropstva, utišaj moje buke, izliječi moje rane, progovori mojim tišinama. Pouči i učini moje srce slično tvojemu, kako bi bilo spremno za ljubav – uvijek i do kraja.
I. ISUS OSUĐEN NA SMRT
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
U tolikoj masi, Isus je sam. Ostavljen. Predan. Jednoglasno odjekuje raspni Ga!-a On šuti. Ne čuje se nijedna riječ pomilovanja. Njegovom nutrinom odzvanja bol; bol izdaje, bol osude. U nadglašavanju vike i šutnje, učiš kako je šutnja jedini ispravan odgovor kad si osuđen i izdan od onoga za koga si spreman život dati. Ta šutnja viknula je glasnije od svake buke, jer je potvrdila istinitost Tvoje ljubavi. Šutnjom si se potpuno predao u ruke drugoga.
Isuse, Ti najglasnija Riječi ikad izgovorena, sada svojom šutnjom govoriš da su neizgovorene riječi nekada najglasnije odjeknule. Pouči me da, u trenucima osude i izdaje, šutnjom živim puninu ljubavi na koju me pozivaš, a da izgovorene riječi nikada ne budu osuda drugoga.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
II. ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Izudaran pogrdama i osudama, nemilosrdno izbičevan, pružaš ruke prema križu. Grliš križ kako bi nam pokazao da okrutnost nema zadnju riječ. Nježno dodiruješ drvo križa dok njegova okrutnost ranjava već Tvoje izmučeno tijelo. Ti ne odustaješ, u šutnji prigibaš svoju trnjem okrunjenu glavu i tražiš me pogledom. Kao da mi govoriš: “Kad te pritisne težina križa, ne odustaj. Stisni križ uz svoju bol i sjeti da ti je ista ta bol život darovala…”
Isuse, molim Te za milost radosti trpljenja kako bi svaki križ kojim me pohađaš bio svjedočanstvo radosnog života u kojemu je vidljiva punina Tvoje ljubavi.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
III. ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Nakon nekoliko koraka, pritisnut težinom križa, padaš. Križ koji si nježno grlio sada Te nemilosrdno pritišće i obara na zemlju. Dok bespomoćno ležiš na zemlji, i dalje Te prati buka poruga i nerazumijevanja. Kako li je teško biti bespomoćan, a još teže ne imati nikoga tko će Ti iskazati milosrđe u ostavljenosti i u najvećoj potrebi. Ti ne odustaješ, u šutnji ponovno ustaješ, podižeš svoju trnjem okrunjenu glavu i tražiš me pogledom. Kao da mi govoriš: “ Kad padneš pod teretom križa, ne odustaj. Ustani, svaki tvoj novi korak moja je radost. Snaga će ti se obnoviti u mojoj prisutnosti…”
Isuse, ne dopusti da pod teretom grijeha i slabosti zaboravim na tvoju prisutnost. Neka nakon svakog moga pada bude vidljivija snaga Tvoje ljubavi koja mi iznova život daje.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
IV. ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Susrećeš svoju svetu Majku. Bol postaje sve okrutnija. U masi vike i grubosti, susrećeš nježnost i šutnju. Susrećeš još veću bol. O, kako je morao biti bolan susret kad, u vlastitoj boli i nemoći, susrećeš pogled Majke, pogled drukčiji od svih pogleda i prepoznaješ ljubav koja poznaje svaku Tvoju bol. Kako je bolno padati i biti ponižen, a ne moći zaštititi svojim trpljenjem onoga koji ti je život dao. A Ti se ne zaustavljaš, tražiš me pogledom i kao da mi govoriš: “Jako boli, nesnosno boli, kad svojim trpljenjem ne možeš umanjiti bol drugoga. Bol mi oduzima i posljednji odnos koji mi je život dao. Ne zaboravi da je ti je takva bol majčinsku ljubav darovala… ”
Isuse, u nesnosnoj boli trpljenja i nemoći utjehe onima koji trpe, molim Te za potpuno povjerenje i utjehu Tvoje svete Majke.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
V. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
I dalje sam hodiš noseći na svojim leđima težinu poruga i tvrdokornosti srca. Šimun Cirenac, prisiljen, preuzima težinu tvoje boli. O, kakva je to bila bol kad je Šimunovu prisiljenost preobrazila u ljubav. Učinila ga najbližim Tebi, postadoste jedno u boli…korak za korakom.
Isuse, hvala Ti za svakog Šimuna Cirenca koji je prepoznao bol drugoga, umanjio je učinivši je svojom. Molim Te za srce koje je spremno prihvatiti bol drugoga. Neka prihvaćenost boli bude u jedinstvu s Tobom.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
VI. VERONIKA ISUSU PRUŽA RUBAC
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
U masi bešćutnosti, bdije jedno srce, srce koje upija tvoju bol. Slijedi Te od početka. Trpi s Tobom. Traži priliku kako bi Ti bar malo umanjila bol, diskretno, nenametljivo. Ona prepoznaje dostojastvo Tvog Svetog Lica. Nudi Ti rubac želeći ti iskazati blizinu i suosjećanje. Kao da Te želi sakriti, zaštititi bar na tren tvoje dostojanstvo… A Ti, prepoznaješ tu ljubav, utiskuješ u rubac svoje Sveto Lice. Bez progovorene riječi, otisak Tvog Lica govori i nama danas da si živ i da, dok smo utješeni ili tješimo drugoga, Tvoja Prisutnost biva među nama.
Isuse, molim Te za osjetljivo srce koje prepoznaje patnju drugoga. Srce koje svojom nenametljivom blizinom odcrtava Lice Tvoje Prisutnosti.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
VII. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Padaš drugi put pod križem. Tvoje Sveto Lice udara o zemljinu prašinu, Tvoja krv, suze i znoj natapaju njezinu žeđ. Tvoj ponovni pad, napaja i žeđ neprijatelja. O, kojeg li paradoksa i nerazumijevanja. Želiš li nam pokazati da zemljina prašina i mržnja neprijatelja imaju istu vrijednost pred Tvojom ljubavlju? Ustaješ ponovno i govoriš: “Pad nije kraj. Početak je novog očitovanja Ljubavi koja se daruje do kraja…”
Isuse, molim Te za srce koje se unatoč padovima hrabro diže. Srce koje ne daje važnost neprijatelju pred kojim pada, već srce koje zna da Ljubav nikad ne odustaje. Srce koje ljubi poput Tvoga, ponovno, neumorno…
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
VIII. ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Uz viku, pljuvanje i udarce susrećeš krik žena. U svojoj boli daješ im na važnosti, zaustavljaš se i susrećeš svaku…Vidiš ih svojim suputnicama na putu trpljenja i pozivaš da postanu dionikom Tvoje patnje oplakujući grijehe svoje i grijehe djece svoje. O blaženog li srca u kojemu nema prostora za osudu, već samo suosjećanje i trpljenje za počinjene grijehe!
Isuse, molim Te za srce koje će biti poput Tvoga, spremno podnijeti žrtvu za grijehe, oplakujući svaku manjkavost ljubavi. Učini nas dionicima Tvoga otkupljenja, dionicima koji će oplakivati grijeh neprepoznavanja što Tvoja Ljubav za nas čini.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
IX. ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Ponovno padaš. Neprijatelj pobjedonosno bjesni. Buka jača nego ikad. Ti bez riječi. Neprijatelj misli da je pobijedio, da je kraj. Ti bespomoćan ležiš, srca žalosna prikupljaš svu mržnju želeći je svojom ljubavlju preobraziti. O, koje li pobjede u padu! Pasti i ležati ostavljen od svih, slušati buku poruge, a biti i podnijeti sve za drugoga. O, kakve li Ljubavi! Ljubavi koja i posljednji udarac preobražava u dar za drugoga.
Isuse, učini i moje srce poput svoga da; u padu i ostavljenosti, u nemoći i boli, u šutnji i prignutosti, živi za drugoga. Daj da Te u boli, svojom šutnjom, nasljedujem. Tebe, koji ni u jednom trenutku nisi zadržao ništa za sebe.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
X. ISUSA SVLAČE
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Čini se da je kraj. Skidaju s Tebe teret križa. No, samo na tren. Križ skidaju da bi te potpuno ogoljeli, razapeli tvoju intimu, tvoje dostojanstvo. Šutiš i sada. Tvoja čistoća mnoge izaziva da ono najintimnije postaje predmet ruganja, a mnoge druge uvlači u nečistoću šutnje. O, koje li boli; biti nezaštićen i predan – svima… O, koje li boli; nemati nikoga tko će te svojom blizinom zaštititi, tko će biti spreman iskoraknuti i ogoljeti se da bi Tebe zaštitio. A Ti – preuzimaš na sebe masku naše vike i nečistoću naše šutnje.
Isuse, molim Te, u trenucima ogoljelosti i nezaštićenosti, odjeni moje srce svojim milosrđem i sućuti. Neka odjeveno Tvojom Ljubavlju bude spremno štititi svaku ljudsku ogoljelost…
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
XI. ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Dokle doseže tama bešćutnosti? Sada onemogućuje Tvoje korake, Tvoje dodire… Tvoja stopala do maloprije su doticala zemljinu prašinu, ma koliko bolno bilo, svaki Tvoj korak je bio život za druge. Do maloprije su tvoje ruke bolno dodirivale i nosile težinu križa, a sada su u potpunosti predane u nemilosrdnost drugoga. Koje li nemoći, kojeg li siromaštva! Koje li boli kad ti se oduzme jedini način da iskažeš ljubav drugome. O Isuse, kako poučavaš, kako odgajaš…kako pokazuješ da je dovoljno samo biti, predati se Ocu.
Isuse, pouči i oslobodi moje srce svake navezanosti na vlastita očekivanja, na očekivanja drugih. Pouči me siromaštvu koje otkriva najveće bogatstvo, bogatstvo skriveno u predanju Očevoj volji.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
XII. ISUS UMIRE NA KRIŽU
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
U neizdrživoj samoći, u tolikoj boli i ostavljenosti, Tvoja Ljubav vidi drugoga, vidi njegovu bol, povjerava ga Majci, a Majku povjerava njemu. Tvoja briga za drugoga bila je djelotvorna do posljednjeg trenutka Tvog života na zemlji. U zadnjim trenucima života skupio si snagu, i nakon tolike boli i šutnje Tvoje riječi bile su Ljubav. Molio si oprost za naše grijehe, opravdao si nas jer ne znamo što činimo, opravdao svojom Ljubavlju. A onda – ponovni povratak u agoniju ostavljenosti. Ušao si u prazninu Odnosa koji te sve vrijeme kroz život nosio, u prazninu iz koje si zavapio: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”…a na kraju, lišen svake pripadnosti, pun povjerenja, predao si Duh svoj Ocu.
Isuse, oprosti za svaku osudu, oprosti za svaki put kad sam vlastitu grešnost opravdala neznanjem iza kojeg se skrivala sebičnost. Očisti moje srce svake sebičnosti. Ohrabri ga u trenucima svake ostavljenosti i praznine kako bi njime odjeknula i živjela punina želje ispunjenja Očevog plana.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
XIII. ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Kakve li boli dok Majka prima u naručje mrtvo tijelo svoga Sina; Sina nedužna, izmučena, i ubijena za druge. Koje li Majčine ljubavi! Kojeg li krika boli! Ona koje je prva osjetila radost Tvoga života, sada jeca u boli radi Tvoje smrti. Ona je prva, nakon svoga Sina, koja nam je pokazala da vlastitu bol darujemo za druge. Ona je svojom boli, ponovno potvrdila da očaj nema zadnju riječ. Da je Sin svojom smrću, oduzeo glas svakoj boli i očaju.
O Marijo, Majko nade, ne dopusti da u trenucima patnje ikada posumnjamo u Ljubav Tvoju i Ljubav Tvoga Sina.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
XIV. ISUSA POLAŽU U GROB
P. Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
O. Jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Položivši u grob Tvoje Tijelo, grijeh i bol su ušutjeli. Sve je bilo odjeveno velikom šutnjom, zapečaćenom grobnim kamenom. U trenucima beznađa i sumnji, kad više ništa stvoreno ne govori, ti oslobađaš naše zatvorenosti, obasjavaš naše tmine, ispunjaš naše praznine, progovaraš u našim šutnjama.
Raspeti i Uskrsli Gospodine, ulij u moje srce svjetlost novog života koje će me uvijek voditi k vječnim obzorima koje si Ti pripremio za svakoga od nas.
P. Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se!
Zaključna molitva:
Gospodine moj i Bože moj, mudrošću svoga Križa pokazao si savršenstvo Ljubavi. Pomozi mi da budnošću i osjetljivošću srca budem ona koja će šutnjom govoriti, pogledom tješiti, u nemoći suosjećati, u padu ponovno ustajati te iznad svega uvijek i do kraja poradi Tebe druge ljubiti.