“Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.
I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.”
Rođena je 07. kolovoza 1938. u Otoku kod Sinja.
U Samostan je ušla 19. kolovoza 1963. u Split u u 25-oj godini života.
Nakon početne formacije, prve zavjete je položila 05. listopada 1966., a vječne 29. kolovoza 1973. u Splitu.
Preminula je blago u Gospodinu u Splitu, 09. studenog 2020. u 18,45 sati u 83-oj godini života i 55-oj godini redovništva.
Svoje služenje i predanje Gospodinu vršila je u samostanima u Splitu, Kaštel Sućurcu i Kaštel Novomu radeći u dječjem vrtiću, te kao sakristanka u župama na Pleševici i na Kamenu. Posljednju godinu života provela je u zajednici u Splitu.
Smrt je uistinu svjetiljka koja osvjetljuje život; razotkriva ispraznosti i jasnije ukazuje na vrijednosti. Taj pogled vječnosti su kao odškrinuta vrata drugačijeg, čistijeg i istinitijeg pogleda na naš, a i tuđi, život, jer sve je usmjereno na cilj.
Tako se nekako jasnim ovo vidi u životu s. Roberte. Bila je jedna od onih skrovitih duša osjetljivih na sveto. Vedra, jednostavna i predana u Volju Božju. Oni koji su s njom živjeli kao i oni koji su je susretali mogli su se u nju pouzdati. Smjerno je obavljala povjerene joj dužnosti. I pritom niša nije tražila za sebe.
Skromna i samozatajna, ali revna i gorljiva za Božje stvari i za spasenje duša.
Iz njezinih usta nisu se mogle čuti riječi osude, ni govor o drugome osim pohvala, ohrabrenje ili opravdanje. Jednako vedra, savjesna i marljiva bila je u povjerenim joj dužnostima kao i u molitvi. Molitvenik, krpa, krunica ili metla,… uvijek je nešto imala u ruci. Rado i dugo je molila; posebno je voljela Klanjanje i čitati Bibliju, a nezaobilazne su bile razne devetnice.
Savjetovala je, tješila, hrabrila, molila i pokoru činila za potrebe mnogih koji su joj se obraćali. Kako se samo djetinje radovala duhovnom napretku i obraćenjima svojih najbližih kao i svih koji su bili daleko od Gospodina.
Mnoge je tajne odnijela pred Svevišnjeg. I svoje i tuđe.
Bila je raspoloživa držati čvrsto, ali i slobodno ostaviti sve kad se od nje nešto tražilo. Tako se ni ovozemnog života nije grčevito držala, već je skoro do posljednjeg časa revno pomagala na porti kao i u svakodnevnim poslovima zajednice.
Draga s. Roberta, eto, takvom ćemo te pamtiti. Uistinu si bila neobična, originalna. Uvijek si nas nekako izazivala svojim životom u kojem se očitovala silna želja za autentičnošću, za spasenjem. Tvoj odlazak ostavio je neki neobični pečat u nama.
U ime svih tvojih sestara, hvala ti na svemu. Molimo dobrog Boga da ti On sam bude vječna nagrada sa sve dobro.
Sahranjena je na gradskom groblju Lovrinac, 12. studenog 2020. u 15,00 sati. Sveta Misa zadušnica slavljena je prije sahrane, u 14,30 sati, također na Lovrincu.
Počivaj u miru Božjem!