"Tvojim se vjernima Gospodine, život samo mijenja, ali ne oduzima. I pošto se razori dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima."
U nedjelju jutro na svetkovinu Krštenja Gospodinova, iako u poodmakloj dobi i sve krhkijeg zdravlja, ipak nekako iznenada, napustila nas je i preselila se u vječno prebivalište naša draga s. Helena.
Sestra Helena Ana Banović rođena je 22. veljače 1936. godine u Hrvacama kod Sinja u obitelji Jure i Jele. U Samostan je ušla u Dubrovniku 24. rujna 1953. gdje je prošla svoju početnu formaciju i položila prve zavjete (25. travnja 1957). Vječne zavjete položila je 25. studenog 1962. u Splitu. Te iste godine vraća se u Dubrovnik, a nakon godinu dana, pri otvaranju nove zajednice, poglavari je šalju 1963. godine najprije kratko u Veliko Trgovišće, a zatim u zajednicu Vrbovec. Ubrzo, poslanje traži dalje i s. Helena je određena za zajednicu K. Sućurac (1965. godine). Ondje se zadržala tri godine nakon čega je 1968. poslana na jednogodišnje služenje u Nerežišće na otoku Braču. Zadnji njen premještaj bio je u Dubrovnik 1969. godine a tamo je i preminula.
Prvo vrijeme u zajednici na Pilama radila je kao kuharica, a po završetku medicinske škole dugi niz godina njegovala je starije i bolesne gospođe koje su bile smještene u Samostanu. Bila je poznata po tome da se uvijek zauzimala za njih i brižno ih njegovala. Sjećanja sestara, posebno onih koje su tada bile u formaciji u Dubrovniku, svjedoče kako je s. Helena uvijek poluglasno molila dok je hodala, prilikom njegovanja, čišćenja ili bilo kojeg posla, poluglasno izgovarala nakanu: Za duše, za misije…
Draga s. Helena, dok se opraštamo od tebe želimo se prisjetiti svega dobra koje si svojim molitvama i služenjem utkala u ovu Družbu i zahvaliti ti na svemu, iako to sjećanje u ovom trenutku više koristi nama nego tebi. Ne želimo zaboraviti tvoju redovitost i vjernost obavezama prema zajednici pa sve do starije dobi. Nisi propuštala oprati suđe, pomesti i počistiti kad si god mogla. Iako si u zadnje vrijeme bila teško pokretna i svaki korak značio je dodatan napor i bol, što god si mogla činila si sama kako ne bi opterećivala sestre koje su se o tebi brinule. Hvala za taj primjer kao i primjere molitve, plemenitog i velikodušnog služenja. Svi koji je poznajemo, znamo koliko je bila komunikativna i srdačna sa ljudima, te svima zahvalna za svaku i najmanju stvar. Za sva nama znana i neznana dobra, neka te obilno nagradi dobri Bog.
Uz posljednji pozdrav i zahvalnost našoj dragoj sestri Heleni, oprostili smo se od nje ispraćajući je na vječni počinak. Sahranjena je 09. siječnja 2024. godine na gradskom groblju Boninovo nakon sv. Mise u 14,00 h.
Počivala u miru Božjem!