„Tvojim se vjernima Gospodine, život samo mjenja, ali ne oduzima. I pošto se razori dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima“.
Sestra Albertina, Ana, rođena je 24. listopada 1946. godine u brojnoj obitelji Ivana i Mile u Sovićima – BiH.
U Samostan je ušla 26. lipnja 1962. u Dubrovnik.
Nakon početne formacije u Dubrovniku, prve zavjete je položila 05. listopada 1966., a vječne 29. kolovoza 1973. godine u Splitu.
Prvu službu nakon zavjeta dobila je na otoku Susak na kojem je, kao i druge sestre zajednice bile od velike pomoći stanovnicima otoka vodeći brigu oko uređivanja prostora, crkve, briga o župniku, o zdravlju starijim mještana, poučavanje mladih i djece… Na Susku se zadržala do 1971. godine kada je bila premještena u Split za rad sa djecom u dječjem vrtiću.
Pet godina kasnije, 1976. Godine iz Splita je bila premještena u Mali Lošinj za služenje kod starica u staračkom domu, uz obaveze o drugim kućanskim poslovima u kojima se nesebično davala.
Godine 1982. ponovno je bila premještena, opet za rad sa starijim osobama, ali ovog puta u Dubrovnik – na Kono. U to vrijeme ujedno je pohađala i srednju medicinsku školu.
Sa Konala je 1986. godine bila premještena u Nerežišće na Brač, gdje je uz rad sa staricama vodila i brigu i oko drugih kućanskih poslova i imanja.
Od 1996. do 2004. godine boravila je u zajednici Nerezine gdje je uz njegovanje bolesnih i starijih osoba u zajednici, druge posjećivala u okolnim obiteljima, te, kao i u svakoj manjoj zajednici, brižno vodila brigu o svim kućanskim poslovima.
Po zatvaranju zajednice u Nerezinama, 2004. godine bila je premještena ponovno u zajednicu u Malom Lošinju gdje je služila do pred samu smrt.
Iako je s. Albertina većinu svog života provela njegujući starije i bolesne osobe, istovremeno je bila posvećena svim kućnim poslovima bez iznimke. Bez puno riječi stizala je trčkarajući na sve strane: kad je trebalo u kuhinju, vrt, praonicu, urediti okoliš, poći u kupnju ili pomoći u crkvi…
Draga sestra Albertina, baš si kao ukradena iz zajednice. I dok smo svi mislili da ćeš se nakon nastalih zdravstvenih poteškoća u bolnici oporaviti i još dugo trčkarati po hodnicima i vrtu Samostana, jer si djelovala neslomljivo, vijesti koje su stizale iz bolnice, iz dana u dan su nas sve više obeshrabrivale. Gospodar života odlučio te pozvati na posljednji premještaj, u Vječnost, 24. travnja 2021. godine u 17,10 h u KBC-u Rijeka u 75-oj godini života i 55-oj godini redovništva.
Zbog okolnosti epidemije, nismo mogle biti uz tvoj bolesnički krevet u posljednjim trenutcima, kao što u našim zajednicama zajedničkom molitvom ispraćamo svaku sestru kada se preseljava u vječnost, ipak živimo u vjeri da su ti naše molitve i sestrinska ljubav davali duhovnu snagu na posljednjem putovanju.
Kakva životna ironija: ti koja si tolikima bila uz uzglavlje dok su bili u smrtnoj agoniji, u svojoj si ostala sama i daleko od svih; ti koja si tolikim pokojnicima iskazala djelo milosrđa tako što si ih obukla i dostojno opremila za sahranu, tebi je uskraćeno da budeš dostojno obučena u svoje redovničko odijelo. Ne znam dali je do sada ijedna sestra sahranjena bez svog redovničkog odijela. S tobom se život poigrao, vjerujem da bi nas podsjetio na ono najbitnije čime idemo odjenuti pred Gospodina. „Gol iziđoh iz krila majčina, gol ću se onamo i vratiti“. Iako odjevena u skromnu bolesničku odjeću, ne sumnjamo da te je sveta Majka prepoznala kao svoju kćer po onoj jedino bitnoj odjeći; po milosrdnoj ljubavi.
Sestre koje su živjele sa s. Albertinom, od najmlađih dana do posljednjih, slažu se u onom što zasigurno karakterizira život s. Albertine i po čemu ćemo je pamtiti: požrtvovna do kraja. Nikada nije rekla da nešto ne može učiniti. Moglo se uvijek na nju računati. Vjerna u molitvi koju nikada nije propuštala, kao i u malim stvarima svakodnevnice. Nenametljiva, tiha i skromna. Nije se primjećivalo kada je tu, ali kada ne bi bila tu, itekako se odmah primijetilo da je nema i uočilo koliko je kutova kuće i okućnice pokrivala.
Pažljiva i brižljiva, uvijek je prepoznavala potrebe drugih. Nije pazila na sebe niti je tražila hvalu. Nije bilo starice koja je bila s. Albertini teška za podići, niti sata rano ujutro ili kasno uvečer, kada je nekome trebalo pomoći.
Pamtit ćemo je također jako štedljivu: pazila je na svako nepotrebno upaljeno svjetlo, jeftinu struju, nepotrebne troškove… pa makar to od nje tražilo dodatni angažman.
Vjerujem da će je poglavarice pamtiti po spremnosti, poslušnosti i poučljivosti.
Draga s. Albertina, dok te ispraćamo na vječni počinak, želim te u ime svake sestre zapitati za oproštenje ako je sa strane bilo koje od nas ostao kakav dug ljubavi, ali i zahvaliti ti na svemu što si bila i nesebično služila Gospodinu u našoj redovničkoj obitelji. Neka Ti Gospodin oprosti sve ljudske slabosti i nesavršenosti i uvede te u prostranstva svoga vječnog blaženstva i mira.
Sestrama pokojne sestre Albertine, Ivi, Zori, Venki, Mirjani i Matiji i njihovim obiteljima, u ime svih sestara izražavamo iskrenu sućut.
Svoju sućut uputili su otac biskup Ivica Petanjak i malološinjski župnik, don Robert Zubović:
Draga sestro Mariangela!Primio sam vijest da je u subotu, 24. travnja, preminula časna sestra Albertina Kešić, redovnica Vaše samostanske zajednice u Malom Lošinju. U teškim okolnostima pandemije u kojima se nalazimo, umrla je sama, daleko od svojih sestara i zajednice. Gospodin ju je tako učinio sličnom svojoj muci i smrti na križu. I on je na križu ušao u onu strašnu nutarnju samoću u kojoj se osjetio posve sam. Ipak, vjerujemo da kao što je Gospodinu bila slična u smrti, da mu je postala sličnom i u njegovu slavnu uskrsnuću. Njezin prijelaz dogodio se u ozračju nedjelje Dobrog Pastira te vjerujem da se na njoj ostvarila ona molitva iz obreda sprovoda: »Neka na ramenima Dobrog Pastira zasluži ući u pratnju vječnoga Kralja.« Njezin tihi i požrtvovni život Službenice Milosrđa od kojih tridesetak godina provedenih na području naše Krčke biskupije: Susku, Cresu, Nerezinama i naposljetku u Malom Lošinju u službi bolesnih i starijih, bio je zasigurno ono po čemu ju jeGospodin prepoznao kao svoju i učinio sudionicom vječnog vazmenog slavlja u nebu. Njoj neka uskrsnuli Gospodin podari mjesto u svome slavnom Kraljevstvu, a Vama i cijeloj zajednici Službenica Milosrđa izražavam kršćansku sućut!– Ivica Petanjak, biskup krčki
Poštovana poglavarice sestara Službenica Milosrđa, drage sestre Ancelle!Povodom smrti Vaše i naše sestre Albertine izričem čitavoj družbi, a posebno Vašoj provinciji izraze kršćanske sućuti u osobno ime, ali i u ime čitave župne zajednice iz Malog Lošinja i vjernika malološinjskog dekanata gdje je s. Albertina službovala. S velikom tugom u srcu primili smo od naših malološinjskih sestara vijest da je usubotu, pred nedjelju Dobrog pastira s. Albertina blago usnula u Gospodinu. Znali smo da je posljednjih mjeseci imala određenih zdravstvenih poteškoća, na koje se nije tužila, ali teška srca prihvaćamo činjenicu da je više nećemo susretati u našoj župnoj crkvi, u svojoj samostanskoj kapelici, u vrtu, u jutarnjoj kupovini svježeg kruha za doručak svojim sestrama i bakama. S. Albertinu pamtimo kao redovnicu koja se potpuno posvetila služeći svome jedinome zaručniku Isusu Kristu u poniznosti, čistoći, poslušnosti i potpunom siromaštvu. A svome Zaručniku je služila tako što je s velikom pažnjom, brigom, lijepom riječi njegovala mnoge starije, nemoćne, pokretne i nepokretne u svojoj samostanskoj zajednici. Od sestre Albertine mogli smo naučiti puno toga ne samo kako se obrađuje i kopa u vrtu, već kako se usamostanu može radosno živjeti u ljubavi sa svojim sestrama; kako se isplati živjeti za nebo Iza onim gore težite, ne za zemaljskim). Često sam je u popodnevnim satima znao pronaći kako moli pred svetohraništem, a gotovo nikada nije propuštala termin kojeg su s. Ančele imale za klanjanje u župnoj crkvi četvrtkom u 13.00 sati. S. Albertina bila je vjerna u malim stvarima, zato je velika i bogata u Gospodinu, Hvala joj za svaki osmjeh, svaku žrtvu, molitvu, šutnju, uslugu za koju nije tražila pohvalu. Poštivala je svećenike i molila za njih i za nova duhovna zvanja u Malom Lošinju. S. Albertina je bila velika, sveta žena u gradu Malom Lošinju.Milosrdni Otac, neka joj otvori vrata raja! Nagradi za svu ljubav i vjernost! Amen!– don Robert Zubović, župnik
Počivala u Miru Božjem!
Sestra Albertina je sahranjena na gradskom groblju Lovrinac, u četvrtak 29. Travnja 2021. Godine u 15,00 sati. Sveta Misa zadušnica slavila se na gradskom groblju Lovrinac u 14,30 h, prije sahrane.