Sestra Milka je rođena 16. ožujka, 1925. u Galovcu, Zadar. U samostan je ušla 21. studenoga 1942. u Udine. Doživotne zavjete položila je 03. rujna 1952. u Brescii u Kući Matici.
Preminula u Splitu 05. lipnja 2016. u 11,30 sati a pokopana u Galovcu kod Zadra 07. lipnja 2016. u 17,00 sati.
Iz oproštajnog govora:
Stojimo pred lijesom jedne skromne žene, redovnice, s. Lucije Burčul, koja je po ljudsku govoreći odživjela svoj život u punini. Doživjela je 92 dvije godine.
Psalmista kaže da je zbroj naše dobi sedamdeset godina, ako smo snažni, i osamdeset, a većina je od njih muka i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo sa ove zemlje. (Usp. Ps 90,10).
Lucija, Milka – Anka Burčul rođena je u Galovcu od oca Marka i majke Dumice rođ. Šare, kao treće od sedmero djece.
Sa četrnaest godina ulazi u samostan Službenica Milosrđa u Zadru 1939. godine i nakon kratkog vremena odlazi u Italiju, u Bresciu, gdje završava svoju redovničku formaciju, nakon čega je premještena u Udine gdje ostaje sve do 1995. godine kada se ponovno vraća u domovinu Hrvatsku, u Split.
Sestra Lucija je cijeli život radila kao kuharica, a po potrebi je i dežurala kod bolesnika. Gledajući ljudski nitko joj ne bi zavidio na toj dužnosti. I sam je znala reći: „Nije bilo lako zato uvijek molim za sestre koje rade u kuhinji i sa bolesnicima. Ali kad se zna za Koga se nešto radi onda ništa nije teško. Sve za Isusa. On sve zaslužuje!“, ponavljala je.
Po povratku u Split svoje vrijeme je ispunjavala moleći, pletući čipke i pomažući jednoj starijoj sestri punih deset godina, čineći joj male usluge.
Pratila je uvijek što se događa u Družbi čitajući glasila Družbe i Provincije.
Zadnje vrijem noge su joj otkazivale pa nije mogla dolaziti u zajednicu. Bila je ovisna o invalidskim kolicima s kojima je ona vješto upravljala. Usprkos tome sve što je mogla činila je sama, sestrama bolničarkama je ponavljala da već imaju dosta posla sa onima koje su bolesnije od nje.
Njezina soba i kor bila su joj omiljena mjesta gdje je sa krunicom u ruci često se čulo kako priča sa Isusom kao da ga vidi da sjedi pored nje.
Zadnjih nekoliko dana počela je slabije jesti i nije se osjećala dobro. Prvoga lipnja joj je pozlilo i otišla je u bolnicu. Uza svu pažnju i njegu koja joj se posvećivala, Isus je imao svoj plan i pozvao je svoju vjernu zaručnicu k sebi.
Draga naša s. Lucija, ti možeš reći sa sv. Pavlom: dobar sam boj bila, trku završila, vjeru sačuvala! (usp. 2Tim 4,7).
Hvala ti na svemu: na primjeru strpljivosti, požrtvovnosti, plemenitosti, skromnosti…
Uvijek si bila zahvalna za svaku sitnicu. Šalica tople kave u najranijim jutarnjim satima za tebe je bila velika, jer toliko si bila skromna. Voljela si svoje sestre i one su voljele tebe, voljela si svoju rodbinu i uvijek si za njih molila.
Draga naša sestro, počivaj u miru Božjemu u svom Galovcu kojega si kao djevojčica napustila i neizmjerno voljela.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna neka joj svijetli!