Marija Magdalena, sama, rano jutro još za mraka uputi se prema mjestu gdje počiva Gospodin. Vjerojatno uopće nije spavala. Iza nje teški dani, a čini se pred njom još teži. Mrak oko nje, mrak u njoj. Posvuda bol. Posvuda odjekuje bol koju je Gospodin nosio, živio, uz sve to – nedužan. Sve podsjeća na Njega. Posvuda slike: izmjenjuju se sjećanja zajedničkih dana, susreta, riječi, osmijeha, oprosta, brige, učinjenih čuda. Dok tumara u mraku tražeći Onoga koji je sve u njezinom životu, sjećanja omogućuju odmor i utjehu. No, utjeha traje samo tren. Smirenost misli, srca i duše razbija stvarnost koja vrišti: Njega više nema. Nema Životvorca njezina života.
Kako je teško u jedno smjestiti i izdržati radost prošlosti, neizdrživu bol sadašnjosti i besmisao budućnosti. Kako izdržati? Krik boli ne pomaže. Samotno tumaranje u tamnoj besanoj noći, ne pomaže. Možda još jednom otići na grob, pozdraviti svoga Životvorca koji mrtav počiva? Dotaknuti tajnu iza koje On počiva. Unatoč smrtnoj tami i tišini, uputiti posljednje, možda nikad izgovorene riječi. Zagrliti kamen groba, i vapiti za snagu nastavka hoda, nastavka života. Odvažiti se i krenuti. Tražiti utjehu, tražiti mir. No, stigavši na grob opazi samo dignut kamen s groba. Ni njega ne može zagrliti. Susreće prazninu groba. Tišinu. Zbunjenost. Tumaranje u noći, besmisao i osamljenost, povijenost u vlastitu bol, postaju žurni korak nade, snaga radosne vijesti da je Krist pobijedio smrt.
Snaga praznine groba je pokreće, vraća je zajednici, vraća je drugima. Ne tumara više. Trči. Viče. Živi realnost. Bori se. Nastavlja bitku. Susret s otvorenim grobom njoj vraća život. Kakva je to praznina groba koja ispunja prazninu srca Marije Magdalene? Kakva je to praznina koja je čini prvom nositeljicom radosti i pobjede?
Samo Uskrsli Krist svoju snagu pokazuje nenametljivo, postepeno, otkrivajući našemu krhkom biću kako bol, nemoć, osuda i ostavljenost nisu stanja s kojima naš život završava. Samo praznina Kristova groba ima snagu ispuniti prazninu srca, skinuti okove besmisla, vratiti život i radost u zajedništvu s Njim, s drugima… Grob nema snagu zadržati Život. Uskrsli Isus, Život naš ima snagu u najvećima tminama preobraziti klonuli korak u korak koji hrli ususret, zaplakani pogled u pogled koji prepoznaje Gospodinovu prisutnost, ranu groba u mjesto novog života.
Stoga, Gospodine, nauči nas živjeti Uskrs, da bismo u svagdašnjici srca mogli:
u svakom kraju – prepoznati početak;
u smrti – čuti Život kako diše;
u zatvorenu grobu – osjetiti dah vječnosti;
praznine koje bole – ispuniti Ljubavlju;
u tišinama što tište – osluhnuti Tvoj glas;
u nemiru vremena – pronaći Tvoj mir;
Biti. Živjeti. Uskrsnuti.