Isusa otkrivamo u lomljenju kruha ne kao stranca, nego kao onoga koji nam daje život, kao onoga koji uvijek iznova čini da naša srca „gore,“ koji nas ispunja besmrtnom nadom i čini da naš korak uvijek bude svjež i lak. I dvojica su učenika nakon susreta s Uskrslim, nakon lomljenja kruha ustala i pohitala prema Jeruzalemu. I mi, srca preobraženih radošću uskrsnuća, hitamo dijeliti ono što smo primili: neizmjernu blizinu Uskrsloga koja hrani, svjedoči, tumači i ispunja nadom.
Uskrsloga Gospodina prepoznajemo po njegovoj ljubavi koja je za nas bila raspeta i probodena. Želimo da i on nas prepozna na kraju našega zemaljskoga puta. Bit ćemo prepoznati ne po ljepoti svoga lica i skladnoj građi svoga tijela, nego po onomu što smo u tijelu učinili za sebe i za drugoga. Bit ćemo prepoznati po tragu ljubavi koji smo iza sebe ostavili u povijesti, po svjedočanstvu dobrote nad kojom smrt nema i ne može imati zadnju riječ. Za sve to, u zemaljskom životu, moramo se hraniti razlomljenim kruhom – Kristom.