Janković Anđa, s. Marija, od Euharistijskog Isusa, rođena je 04. travnja 1933. u Hrvacama u obitelji pok. Martina i Matije.
U Samostan je ušla 30. svibnja 1948. godine u Dubrovniku.
Novicijat je obavila 1954. godine u Bresciji u Italiji, gdje je 11. studenog 1955. godine položila prve a 09. ožujka 1961. vječne zavjete.
Prve godine svog redovničkog života živjela je u Italiji gdje je ostavila svijetli primjer Službenice Milosrđa. U zajednicama san Antonio i Monpiano u Bresci služila je Gospodinu u garderobi, noćnim dežurstvima kod bolesnika u bolnici i kao ispomoć u bolničkoj kuhinji. Koliko probdjevenih noći, opranih plahti, skuhanih ručaka i opranih lonaca kroz sve ove godine, samo je Gospodinu poznato. Sestre svjedoče kako nije izbjegavala napor niti zaobilazila teže poslove u kojima se trebalo zaprljati. Naprotiv, sama je birala ono teže.
Kad je 1983. godine napustila Italiju, sestre su silno žalile za njom. Svaki susret sa sestrama iz Hrvatske bio je hvala za život s. Marije, pozdravi i prepričavanja o njezinoj dobroti, velikodušnosti i pobožnosti.
Po povratku u Hrvatsku, od 1983 do 1989 godine, djelovala je u zajednici na Kamen gdje joj je bila povjerena garderoba i briga oko uređenja prostora u novootvorenom duhovnom centru. Spretne i marljive ruke ubrzo su izazivale divljenje za sve što je radila. Brzina, temeljitost i vedrina u radu zrcalili su se i na lijepo uređenom rublju i prostoru, što nije moglo proći nezapaženo.
U zajednicu Split je premještena 1989. godine gdje joj je najprije bila povjerena briga o garderobi velike zajednice, a potom briga oko bolesnih sestara. S istom ljubavlju je njegovala bolesne, radila u garderobi kao i u kuhinji. Smirenost i trajno prisutni zarazni osmjeh na njezinu licu svjedočio je kako je sve radila s velikom ljubavlju.
U razdoblju od 1992. – 1995. godine bila je privremeno premještena u zajednicu u Kaštel Sućurac zajedno sa bolesnim sestrama o kojima je vodila brigu. S velikom brigom i pažnjom brinula se o svakoj.
Ponovno je premještena na Kamen 1995. godine, odakle je 2000. godine premještena u Split za služenje u kuhinji gdje je i radila sve do 2018. godine.
Niti uznapredovala dob ni sve krhkije zdravlje nisu oduzimali od toga da je bilo lako pročitati kako je s. Marija cijeli život imala pogled usmjeren na Boga. Nikad se nije tužila niti nešto za sebe tražila. Pamtit ćemo je po tome kako je uvijek bila i među i prvima i među zadnjima bilo u molitvi bilo u radu. O drugima je uvijek govorila s poštovanjem.
Posebni uzori i zaštitnici uz svetu Majku su joj bili Sveti Josip i skromna sestra svetog života, blažena Lucija Ripamonti.
Resile su je divne kreposti, a povrh svega: jednostavnost, transparentnost, velikodušnost i pobožnost. Odanost poglavarima i raspoloživost za sve što je potrebno, bistrina uma i snaga ljubavi koje je posjedovala nisu dozvolile da je , do zadnjeg časa,životna bremena sputaju ičim zemaljskim.
Početkom 2019. Godine, nakon izgradnje doma za starije i bolesne sestre, premještena je u zajednicu u Kaštel Sućurac gdje je u miru provela svoje posljednje dane do susreta s Gospodinom. Molitva i rad i dalje su bila dva sve krhkija ali sigurna vesla za uplovljavanje u vječnu luku.
Nakon kraćeg bolničkog liječenja, okružena ljubavlju i molitvama sestara u zajednici Kaštel Sućurac, predana u Očevu volju, svoj ovozemni život završila je i u vječnu Domovinu preselila jedna sveta sestra koja se istrošila od ljubavi. Napustila nas je usnuvši blago u Gospodinu 21. ožujka 2021. godine u 88. godini života i 66. godini redovništva.
Draga s. Marija, hvala ti što si nam tihim životom i velikodušnim i radosnim služenjem ostavila svijetli primjer Službenice Milosrđa. Neka Te Gospodin očisti od svega zemaljskog ako je ostalo na tvojoj duši i neka Ti On sam bude vječna nagrada za sve.
Počivala u miru Božjem!
Na vječno počivalište ispraćena je dana 23. ožujka 2021. godine u 15,00 sati na gradskom groblju Lovrinac. Sveta Misa zadušnica služena je u 14,15 h na Lovrincu.