Duhovna obnova za prve i druge razrede učenica UD Paola Di Rosa iz Dubrovnika održana je od 21. do 23. veljače 2020. u duhovnom centru sestara Službenica Milosrđa “Oaza sv. Marije Krucifikse” na Kamenu, a vodio ju je salezijanac don Mihovil Kurkut zajedno sa svojim suradnicama Sarom i Paolom.
Susret je započeo u petak večer upoznavanjem, zabavnim djelom i igrama koje su pripremili Sara, Paola i don Mihovil. Manje zabavan dio bio je izazov da provedemo dva dana bez mobitela. Na taj izazov je ipak pristala većina djevojaka.
Radno jutro započelo je predavanjem, a nastavilo se u osobnom radu, dijalogu i igrama. Kako bi djevojke što bolje upoznale sebe i svoj duhovni put crtale su “rijeku svog života” i pokušavale otkriti svoju osobnu povijest hoda s Bogom.
Nakon ručka i odomora radni dio se nastavio uz dodatna razmišljanja potaknuta filmom koji govori o o neobičnom cirkusu u kojemu karizmatični vlasnik Mendes okuplja ljude koji su naučili svoje nedostatke pretvarati u prednosti i učiniti ih cirkuskim zvijezdama koji privlače mnoge. Uz geslo filma: ”Što je veća borba, to je veća i pobjeda!”, nastavili smo s pripravom za ispovijed. Don Mihovil je kroz duhovni nauk svetog Ivan Kasijana naglasio ”razlikovanje duhova” tj. sposobnost otkrivanja koje misli i poticaji dolaze od Boga, a koje od zloduha. Kako bi što bolje prepoznali tu borbu opisao je osam glavnih strasti:
1. ugađanje nepcu ili proždrljivost,
2. blud,
3. srebroljublje,
4. gnjev,
5. tuga,
6. duhovna tromost ili acedia,
7. taština,
8. oholost.
Nakon temeljite ispovijedi u iščekivanju euharistijskog slavlja i večernjeg klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu živjeli smo trenutke zajedništva, osobnog svjedočenja i molitve.
Susret je završio u nedjelju zajedničkim vrednovanjem, “čitanjem inboxa” (poruka koje smo ostavljali jedni drugima u kartonsku kutiju, budući nismo imali mobitele), te posjetom rehablitacijskom centru Samaritanac i zajedničkom šetnjom kroz grad Split.
Zahvaljujemo Bogu, don Mihovilu i suradnicama, našim sestrama, djelatnicima, djevojkama i njihovim roditeljima što možemo biti dio jednog ovakvog iskustva.
Kakav je dojam ostavio ovaj susret na naše djevojke one same najbolje svjedoče:
- Dirnule su me riječi i propovijedi svećenika . Potaknule su me na razmišljanje i počivala sam s Bogom .Osjetila sam da me On najviše ljubi unatoč svemu i da je uvijek tu za mene i u dobru i zlu. Takoder sam se i dosta zbližila sa curama iz doma… Jako me dirnula misa i ispovijed. Svećenici imaju veliku karizmu i divim se cijelom zboru i curama koje su pjevale i susrele se s Kristom kao i sve mi. Sara i Paula su mi se jako dojmile, osjetila sam njihovu ljubav prema Bogu i nama, a tako i ostale časne sestre… Pogled im je bio pun ljubavi . Bog je govorio iz njih i prenosio ljubav na nas…. Jako mi je bilo lijepo i ugodno u samostanu jer sam se osjećala kao kod kuće, spavala sam mirno i nisam se ničeg bojala. Hvala vam što ste nam pružili priliku da osjetimo Boga i zajedništvo bez mobitela i atmosferu kao nikad dosada.
- I prije duhovne obnove željela sma biti bliže Bogu, moliti se i ići redovito na mise., ali nisam to uspjevala. Trudila sam se, ali imala sam neke prepreke koje nisam znala kako svladati. Tada sam krenula na duhovnu obnovu i oduševila se. Opustila sam se i družila s prijateljicama, bez mobitela, što je bilo prekrasno. Najviše su me potakla don Mihovilova predavanja, koja su me ponajviše zbližila s mojim prijateljem, Isusom. Mise su bile tako drukčije i posebne. Donijela sam važne odluke u mom životu i osjećam se tako blagoslovljeno i sretno. Hvala svim časnim sestrama, don Mihovilu, svim curama i najviše dragom Bogu koji cijelo vrijeme vidi i ljubi!
- Bilo mi je predivno, osjetila sam da uz vjeru i zajedništvo ništa nije nemoguće! Jedino što želim je zahvaliti za ovo iskustvo…
- U ova dva dana moje emocije su bile izmješane. Upoznala sam cure puno bolje, sklopila sam nova prijateljstva, plakala u trenutcima kad sam se trebala prisjetiti nekih trenutaka prošlosti i smijala se u trenutcima kad smo se igrali, pjevali, pričali. Pred ispovjed sam imala strah, ali taj strah sad je izvan mene.Hvala vam sto ste mi pruzili priliku da budem gdje sam bila i povedite nas i dogodine.
- Odlično iskustvo, super ljudi i energija. Potaknulo me na razmišljanje i zahvalnost što sam dio našeg doma Paola di Rosa i što baš ja imam tu sreću da sam ovdje. Kako bi rekao don Mihovil: “NISTA U ŽIVOTU NIJE SLUČAJNO” Hvala vam!
- Ovo je bio jedan od najljepših vikenda u mom životu. Don Mihovil nam je toliko približio Boga i samu vjeru. Časne su bile blizu nas cijelo vrijeme, poticale nas, savjetovale… Animatorice su bile predrage. Sve je bilo super i ova duhovna obnova je ostavila veliki utjecaj na mene i na moj odnos s vjerom i Bogom. Hvala!
- Osim što sam se super provela i što je ovo bilo vrlo zabavno i zanimljivo iskustvo, otvorile su mi se uši. (Da, uši ne oči) Mogu reći da je u mom životu postojao jedan period u kojem iako je Bog bio tu i “zvao” me, ja ga nisam čula ni vidjela. Nakon tri godine tog perioda vidjela sam da sam postupala krivo, te da je Bog bio tu. Moj problem je što ja nisam sebi opraštala. Nekome drugome mi nikad nije bio problem oprostiti, ali bila sam puna “gnjeva” prema samoj sebi. Na duhovnoj obnovi sam shvatila da nisam namjerno čula da mi Bog oprašta, a Bog uistinu prašta. Nadam se da će i ostale generacije imati ovako dobro iskustvo i da će im duhovna obnova pomoći kao i meni…
- Jedno predivno iskustvo… vrijedno svega.. velika prisutnost Božje ljubavi…. potrebno svakoj mladoj curi… Bilo je vrijedno… suze i smijeh nisu imali granica… sve prepuno emocija i jedinstva…
Meni je ovo jedno jako divno iskustvo. Osjećala sam se tako voljenom i cjenjenom osobom. Shvatila sam što sve posjedujem i kako smo svi posebni na svoj način. Približila sam se Bogu kroz predavanja, igre, misu, ispovijed. Stvorila sam još bolji kontakt sa njim. Riječima se ne može opisati osjećaj koji sam doživjela. Jednostavno neopisiv je!
Nisam ni očekivala da će mi bit toliko dobro.Toliko dobrih ljudi sam upoznala,ostavila mobitel i družila se sa svima, toliko ljubavi i pozitivne energije na jednom mjestu. Svoj život sam predala Isusu, jer kad to učinimo mnoge milosti se izlijevaju na nas a da nismo ni svjesni. Hvala časnama što su nam omogućili da ovaj vikend budemo tamo, hvala don Mihovilu. Nadam se da će biti još prilika.
Ova je obnova bila jedno fenomenalno iskustvo za mene. Bilo je puno lijepih trenutaka u kojima sam se smijala s drugima, u kojima sam ih bolje upoznala nego prije. Naučila sam puno novih stvari o sebi i o tome kako još bolje mogu pomoći drugima. Osjećam i da se moj odnos s Bogom promijenio, i to na bolje. Sve u svemu, bilo je ovo jedno iskustvo koje jedva čekam ponoviti.
…Ono što mi je najviše pomoglo je to što sam na ispovijedi uspjela pustit iz sebe to nešto što me jako mučilo i od čega sam imala drugačiji pogled na sebe kao osobu i smatrala na neki način da sam manje vrijedna od drugih. Bilo je jako teško to reći i podijeliti s nekim. Don Mihovil mi je tad puno pomogao razgovorom, posebno jednom rečenicom koju ću sigurno dugo pamtiti i koja će me voditi dalje. Poslije ispovijedi me obuzeo tako neki čudan osjećaj kojeg nikad prije nisam doživijela niti sam mislila da je takvo nešto moguće. Osjećaj ispunjenosti, osjećaj da nisam toliko loša osoba… stvarno nešto neopisivo i mislim da bi svaka cura iz doma trebala otići i osjetit to zajedništvo i ljubav.
Upoznala sam svoje prijateljice i sebe bolje. Saznala sam što one misle o meni i kako me vide.Osobe s kojima nisam bila u dobrim odnosima i od kojih sam udaljena postala sam bolja. Takoder sam se zbližila s Bogom i shvatila zašto sam morala proživjeti sve što sam proživjela .
Jako mi je teško opisati kako mi je bilo na obnovi. Ne zato sto mi je bilo loše ili dosadno naprotiv bilo mi je predivno. Igrali smo razne igre i time sam shvatila da se i “odrasli” mogu igrati. Družili smo se sa predivnim don Mihovilom Kurkutom pa smo tako imali divna predavanja. U samo tri dana smo tolko toga doživjeli. Moji su me odgajali da volim Boga, ali ja sam tek na obnovi otkrila koliko On mene voli. Imam dobru obitelj, prijatelje, domsku obitelj i svi mi pružaju ljubav, ali na ovoj obnovi, prijatelji moji ja se nikada nisam ovako osjećala. Nikada nisam osjetila da me neko toliko voli, a to je On. Plakala sam od sreće na predavanjima, klanjanju, misi… Čak sam plakala i na ispovjedi, prvi put sam pokleknula i spustila glavu pred Gospodinom. Bilo me sram. Nisam ja ubila nikoga, što se kaže, ali od tolike svetosti i blještavila Gospodnjeg nisam mogla govoriti niti gledati. Možda dok čitate zvučim kao cmizdrava djevojka, ali kada Bogu otvoriš srce ne možeš ostati ravnodušan. Bolje sam upoznala našu vjeru. Zbližila sam se sa Bogom, časnama i curama iz doma. Upoznala sam puno mladih časnih, koje prelijepo pjevaju. Hvala vam svima. Jedva čekam iduću godinu da ponovno proživim ove dane. Veselim se dojmovima budućih generacija. Bog te vidi i ljubi, takoder ti se i divi, to je sestra Ružica nadodala.
