Štand i redovnici. Dvije riječi koje rijetko stavljamo jedna uz drugu. Međutim, ovih dana to je jedna od tema, baš kao što je bila i prije dvije godine na susretu mladih u Bjelovaru kada su redovnici prvi puta mogli predstaviti svoje redovničke zajednice upravo na – štandovima. Naravno, i mi smo željele biti dio ove priče i doprinijeti da toga dana netko možda prvi puta čuje ime sv. Marija Krucifiska Di Rosa, bl. Lucija Ripamonti ili pak Službenice Milosrđa odnosno Ancelle. Ali ne samo to. Želja, ona najveća i primarna, je da toga dana možda i preko nas, Gospodin dodirne one koji će sudjelovati na Susretu te da im srce ispuni radošću. Sve ovo znači samo jedno, za nas Susret mladih počinje puno prije petog mjeseca…
A započeo je onda dok smo dijelile bezbroj ideja, pripremale materijale, zajednički molile i u srcu pretjecale trenutak susreta naših pogleda s pogledom mladih i zagovarale „Gospodine, blagoslovi ih i daj da se raduju za svoje mladosti!“. Ideje su se prirodno slagale, a izradi materijala priključile su se mnoge sestre iz cijele Provincije. Svaka je doprinijela kako je mogla u svoj različitosti koji redovnički život nosi: tko molitvom i žrtvom, tko darovima i izradom materijala, tko vremenom, tko savjetom… a sve pogledom usmjerene prema Jednom – Onomu koji zna kome je što potrebno. Posljednjih devet dana izručile smo sebe i sve koji će sudjelovati na susretu u majčinske ruke naše Svete Utemeljiteljice moleći zajedno devetnicu. A onda, došlo je vrijeme za stati iza štanda.
Radosno iščekujući Gospodnje zahvate, uputile smo se do Gospića i pridružile se mnogim Družbama koje su se marljivo spremale za predstaviti svoju redovničku obitelj. Kako je osvježavajuće biti tako ujedinjen s braćom i sestrama! Međusobna pomoć i riječi ohrabrenja učinili su da sve brzo bude spremno. Uskoro sve je više mladih počelo plaviti gospićke ulice čineći tako pravu rijeku ljudi. Čudesno je to sve promatrati. Biti tamo, biti s onu stranu štanda, diviti se osobama koji prolaze, koje se zaustavljaju. Primiti i dati riječ, pogled, osmijeh. Biti stranac strancu, a opet biti tako sretan što ga vidiš. Da, čudesno je biti s onu stranu života, nade, Neba i vjerovati da upravo radi toga svi mi i jesmo tu.
Radost, sklad i brojni susreti obilježili su dan, a polet kakav priliči mladenačkoj dobi, ispunjao je zrak. Bile smo počašćene sudjelovati, bar na kratko, u životu tolikih mladih, željnih pronaći Gospodina i živjeti zajedno s Njime. Susret je bio okrunjen svetom misom na stadionu i koncertom, nakon čega smo se uputile doma, sretne što nam je bio podaren još jedan dan u kojem smo mogle služiti Gospodinu i bližnjima.
O ljepoti susreta možete pročitati i u dojmovima sestara:
Bio je ovo Susret prožet susretima, obogaćen vedrinom svake mlade osobe koju smo susrele. Doista, događaj od kojeg ostaje rečenica za cijeli život: Raduj se, gledaj svijet očima Krista! – Neli, novakinja
U srcu nosim ljepotu susreta… Mlade koji su se odazvali pozivu da izbliza slijede Krista te svojim DA i drugima postali svjedoci istinske radosti… Također bih istaknula susrete sa mladima koji su aktivni u svojim župama ili biskupijama te su posvjedočili da Gospodinova blizina u tim okruženjima otvara njihova srca za osluškivanje i prihvaćanje Božjeg poziva ma koji god to bio…“ – s. Željka
Zahvalna sam Bogu za ovaj Susret mladih koji je omogućio tolike druge susrete. Ono što posebno nosim upisano u srce je radost koja me ispunila gledajući u mladima gorući plamen čežnje za blizinom Božjom, koji danas možda često ostaje skriven iza zemaljskih površnosti. – Klara, novakinja
„Uvijek me dojmi duh koji vlada na susretima katoliče mladeži – ta radost zajedništva u Gospodinu koja se prelijeva na sve koji prisutni. Vjerujem da su srca mnogih bila dotaknuta i preoblikovana taj dan. “ -s. Zala
