Petak je. 06. veljače 2015.
Vozim se autom prema Osijeku na stručni ispit. Slušam radijo i razmišljam o vjeronaučnom satu kojeg sam se spremala održati pred nepoznatom djecom jedne osnovne osječke škole. Pred njih 15 prvašića kojima sam pozvana govoriti o Isusovoj ljubavi koju ima prema djeci. Odjednom na radiju kreće upozorenje HAK-a za istočnu Slavoniju: “Vozači, ako ne morate, ne krećite na put zbog nepovoljnih uvjeta na cesti i sniježnih naleta koji se spremaju.” I pomislim u sebi kako je zgodno ovo upozorenje baš kada nemam izbora odlučiti se ili ne krenuti na put.
Na stručni ispit moram otići. I sjetim se odmah nekoliko istina.
Prvo: kako na vjeronaučnom satu kojeg ću održati želim tada još nepoznatim mališanima reći da ih Isus sve neizmjerno voli.
Drugo: kako je svaki navještaj Isusove ljubavi popraćen određenim preprekama koje žele to spriječiti.
Treće: Ovaj stručni Ispit je za mene očito, ne samo običan ispit, nego Božji poziv i poslanje malenima današnjeg vremena.
Prvo: kako na vjeronaučnom satu kojeg ću održati želim tada još nepoznatim mališanima reći da ih Isus sve neizmjerno voli.
Drugo: kako je svaki navještaj Isusove ljubavi popraćen određenim preprekama koje žele to spriječiti.
Treće: Ovaj stručni Ispit je za mene očito, ne samo običan ispit, nego Božji poziv i poslanje malenima današnjeg vremena.
Kratka radijska najava HAK-a o vremenskim uvjetima, sam stručni ispit, snijeg i neočišćena cesta na povratku kući, kao i predivna priroda koja se oko mene zabijelila postale su Božji znak njegove prisutnosti, blagoslova,… Sigurnost da On vodi i usmjerava moj život.
s. Ida Malnar
Priprema za vjerounaučni sat
[gview file=”http://sm-provincijalat.hr/wp-content/uploads/2015/02/DNEVNA-PRIPREMA-ZA-VJERONAUK-STRUCNI-B.pdf” height=”500px” save=”1″ cache=”0″]
