„Ne ja, nego Bog.“ – Bl. Carlo Acutis
Provincijalno hodočašće „Stopama svetaca“ održano je od 25. do 29. svibnja 2023. godine u središnjoj i južnoj Italiji. Stigavši u Anconu u ranim jutarnjim satima 26. svibnja, zaputile smo se prema Manopellu, svetištu Lica Kristova. Bijaše to snažan uvod u susret sa Svevišnjim na mnogim svetim mjestima: San Giovani Rotondo, Lanciano, Foggia, Monte Sant’ Angelo na obroncima Gargana, Asiz sa svojim velikim svetcima.
Pod nebom Manopella, tog malog mjesta u pokrajini Pescara, nalazi se ne tako poznata relikvija Kristovog Lica. Na glavnom oltaru Bazilike Svetog Lica nalazi se platno na kojem je otisnuta slika Isusovog lica, a ono je po svojim karakteristikama i dimenzijama posve jednako onome na Torinskom platnu. Čuti o brojnim tajnama koje se kriju iza ovog „Ljudskog lica Boga“ kako ga zove Paulo Baddae, i zaustaviti se pred njim u čovjeku ostavlja dubok dojam.
U popodnevnim satima istog dana, stigle smo u San Giovanni Rotondo, grad i svetište sv. Padre Pija, jednog od najpoznatijih i najštovanijih svetaca našeg vremena. Razgledale smo crkvu Santa Maria delle Grazie, župnu crkvu i samostan gdje je Padre Pio proveo najveći dio svoga života. U svetištu smo također posjetile kapelicu u kojoj je Padre Pio slavio svetu Misu i primio stigme, zatim muzej sa misnim ruhom i crkvenim posuđem koje je koristio, te ispovjedaonicu u kojoj su mnoge duše primale milosrđe. U svetištu je 2004. godine sagrađena nova crkva posvećena sv. Padre Piju u kojoj se nalazi njegovo neraspadnuto tijelo. U čašćenju Boga pred ovim čudom, divile smo se prekrasnim prizorima iz Svetog Pisma i mozaicima kojima je crkva oslikana.
Drugi dan hodočašća posjetile smo Foggiu, mjesto u kojem se nalazi najveće Marijansko svetište u Južnoj Italiji. Svetište je to Gospe Okrunjene. Ondje se, prema predaji, 1001. godine Gospa ukazala jednom plemiću i jednom pastiru. Odabravši upravo ove dvije „kategorije“ ljudi, Gospa želi poručiti da je Bog za svakoga, te da ne pravi nikakve razlike među ljudima. Unutar svetišta nalazi se i kapela Pomazanja gdje smo bile pomazane svetim uljem u spomen uljanice koju je pastir donio na mjesto ukazanja i koje nije izgaralo. Zaustavile smo se u molitvi pred kipom Gospe Okrunjene s posebnim naglaskom da joj kroz molitvu predamo svoje strahove. Bogorodica u Ukazanjima u Foggi upravo je to tražila: da joj se utječemo i da se ne bojimo.
Sljedeće odredište biješe Monte Sant’ Angelo u kojem se nalazi svetište/špilja sv. Mihaela Arkanđela smještena na vrhu brda Gargana. Na tom se mjestu ukazao arkanđeo Mihael i posvetio taj prostor, stoga se to mjesto smatra jedinom crkvom na zemlji koju nije posvetio čovjek, nego anđeo. Nebeska bazilika, špilja, u kojoj smo imali priliku slaviti Svetu Misu, nalazi se pod zemljom što simbolizira prodiranje u dubinu našeg bića kako bismo postigli nebo. Bog je po sv. Mihaelu dao obećanje da svaki grijeh, slabost i duh koji biva odriješen na ovom mjestu, postaje trajno izbrisan. Koje li milosti boraviti i moliti na ovom mjestu! Povratak u San Giovanni bijaše u popodnevnim satima. Nakon kratkog vremena osobne molitve i odmora uputili smo se u Svetište gdje smo sudjelovale na Duhovskom bdijenju u svečanoj procesiji.
Nedjelja, dan Duhova, bijaše za nas posebna jer smo Svetu Misu slavili u mjestu Lanciano, u crkvi sv. Longina, rimskog satnika koji je kopljem probo Isusov bok. U toj crkvi se dogodilo prvo Euharistijsko čudo gdje se zbog sumnje svećenika redovnika prilikom Pretvorbe hostija pretvorila u komadić mesa, a vino u pravu krv. U gledanju svete relikvije Tijela i Krvi Kristove, proslavile smo Svetu Misu, nakon koje smo se još neko vrijeme zadržale u klanjanju i čašćenju Isusa koji nam se očitovao kroz ovo čudo.
Posljednje odredište našeg hodočašća bio je Asiz. Posjetile smo baziliku sv. Klare, euharistijske svetice, i baziliku sv. Franje. Zaustavile smo se pred originalnim križem sv. Damjana s kojega je Isus progovorio sv. Franji da obnovi Njegovu Crkvu. Posjetile smo i svetište Franjina svlačenja u kojem se nalazi neraspadnuto tijelo mladog euharistijskog blaženika i mladića bl. Carla Acutisa. Ganute životom i smrću mladog blaženika, uputile smo se prema bazilici Santa Maria degli Angeli unutar koje se nalazi crkvica Porcijunkula, središnja crkva franjevačkog reda, a nama poznata i po dobivanju potpunog oprosta.
Naše hodočašće završilo je 29. svibnja svečanom Svetom Misom u Splitu. Zahvalne smo Gospodinu za darovano nam vrijeme provedeno u svetištima, za naše zajedništvo i sve primljene milosti koje nam Bog daje u svojoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji i u svim svojim svetima. Također, zahvalne smo i o. Branku Zebiću, OFM koji nas je duhovno vodio i svojim šaljivim i dubokim stilom obogatio naše putovanje. Zahvaljujemo i gospođi Nataši koja je svojim znanjem i širinom oplemenila svako mjesto koje smo posjetili.