Ne tako davno, pitali su me zašto Ancelle toliko govore o njihovoj Utemeljiteljici.
Na svetkovinu sv. Marije Krucifikse Di Rosa, koja se slavi na današnji dan i koji u nama budi posebnu radost, pokušat ću u par riječi izreći što je to što nas toliko dotiče dok promatramo lik naše sv. Majke (kako ju od milja zovemo).
Nalazimo se u prvoj polovici 19. stoljeća. Ona, Paola Di Rosa (nakon polaganja zavjeta Marija Krucifiksa), djevojka je iz plemićke talijanske obitelji. Ništa joj ne nedostaje. Dapače! No, ona nema potrebu zadržati za sebe, već nesebično i radosno dijeli osluškujući u sebi glas Krista Raspetoga koji ju poziva na onu istu patnju i onu istu ljubav koju je On imao za trpeće čovječanstvo.
Sv. Majka, uvijek u jednoj ruci drži križ. S njime je tijesno povezana, on je izvor njene ljubavi, uzrok svakog koraka, razlog svake riječi i pogleda, svakog prigibanja kako bi pomogla najmanjima, bolesnima, siromašnima… svima. Otvorenih ruku, ne zatvara srce svijetu u kojem se nalazi već nudi svoj prinos samo i samo zato da ljude dovede k Bogu.
Majčinskom brigom ohrabruje, potiče i savjetuje sestre da budu slika Milosrdne Ljubavi, da često provode vrijeme pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, da se uzdaju u pomoć i zagovor blažene Djevice Marije i da često stoje do nogu križa. Sv. Marija Krucifiksa spojila je kontemplaciju i akciju u savršenoj ravnoteži pripadanja Gospodinu uz neprestano klicanje: “Isus Krist zaslužuje biti ljubljen i služen na svakom mjestu i u svakom vremenu!”
Slika govori više od 1000 riječi. Ukoliko bolje pogledamo sliku iznad ovog teksta vidjet ćemo puno više od onog izrečenog. Možda dotaknemo nešto što baš nama govori, nešto što upravo nas dotiče i inspirira da budemo (i da svakodnevno nastavljamo biti) zraka Gospodinovog svjetla u ovom svijetu. Sv. Marijo Krucifikso, moli za nas!