Prvi od susreta u kontinuitetu trajne formacije sestara Službenica Milosrđa na temu “Zajedništvo i sestrinski život” u godini 2019. održan je u kući duhovnosti “Oaza sv. Marije Krucifikse” u vremenu od 12. do 14. veljače s ciljem što boljeg međusobnog povezivanja i mogućnošću izgradnje plana zejdničkog života.
Susret je započeo večernjim druženjem uz nagovor provincijalne poglavarice s. Mariangele Galić o navedenoj temi, okružnici generalne poglavarice i etapama formacije koje slijede u tekućoj godini. S. Mariangela je istakla kako Okružnica generalice, kao i godišnji plan formacije donose neke natkunice kao pomoć u produbljavanju teme zajedništva i to kroz tri četveromjesečja:
1. izvor zajedničkog života u zajednici, koji bi zahvatio duhovno – karizmatsku dimenziju;
2. vrijednost apostolata u zajednici, a odnosi se na apostolsko – karizmatsku dimenziju;
3. zajednički život između mogućnosti i poteškoća, koji bi trebao dotaknuti ljudsku dimenziju.
Rad na temi započeo je slijedećeg jutra uvodnim predavanjem fra Ante Vučkovića, koji je kroz biblijski tekst progovorio o euharistiji, služenju i zajedničkom životu. Između ostalog fra Ante je istaknuo kako je zajedništvo u samostanu nastalo kroz vrijeme i može nestati. Opstati će samo ako bude ljudi koji će htjeti svjesno živjeti u takvom zajedništvu.
Redovnička obitelj je duhovno zajedništvo koje dijeli stol. Duhovno zajedništvo tvori euharistija i osluškivanje Božje riječi. Slobodno je izabrano i zahtjeva svjestan i sustavan rad.
Zajedništvo se temelji na izlasku iz zakona grijeha, zakona svijeta, iz zakona koji je smrtonosan u slobodu Božju. Ako zajedništvo nije prostor u kojem ima više slobode nego u svijetu izvan njega, u kojem ima više i veće Božje blizine negoli izvan njega, onda ono ne treba biti.
Temeljna intencija je da ulazeći u zajednicu sebe ostvarimo kao bića koja mogu ljubiti. Tamo ću moći razviti ono što moje srce otkriva kao najvažnije u svijetu, moći ljubiti, dati sebe, ostvariti iskonski poziv: ljubiti do kraja. Zajednica je mjesto za one koji su otkrili da je to mjesto gdje mogu dati više od onoga što je temeljno.
Pashalna večera je zajedništvo za stolom. No postoji i trn u zajedništvu za stolom. Tumačeći tekst Pashalne večere u Ivanom evanđelju, fra Ante spominje jednog od učenika je tu kao i svi drugi, sudjeluje u svemu kao i svi drugi, ali njegovo srce nije tu. On je na drugom mjestu. U njegovom srcu stanuje izdaja, stanuje drugo zajedništvo, stanuje zajedništvo sa vragom.
To je stanje kada se u zajednici ima nekoga tko ima dublje zajedništvo sa neprijateljem zajednice negoli sa zajednicom samom. Svaka zajednica prođe kroz takva iskustva, ali se, prolazeći kroz teške kušnje, izgrađuje, dobiva senzore za ono što tvori zajedništvo i sposobnost razlikovanja onoga tko hoće graditi zajedništvo od onoga tko ga razara i rastače iznutra.
Kriterij je li nešto mišljeno kao dobro je uvijek isti, a za Crkvu je to jako važno: kakav je odnos prema Isusu.
Za stolom se nalaze dvije krajnosti u paleti učenika. Na jednoj je strani Juda, koji na vani ne pokazuje ništa iako se iznutra protivi, a na drugoj strani je Petar koji je tu cijelim bićem i srcem, ali se suprotstavlja Gospodinu.
Postavlja se zanimljivo pitanje: Gdje bi mi sebe smjestili ili ako bi mogli sjesti za Isusovim stolom gdje bi sjeli? Gdje bi me moje sestre smjestile?
Nakon jutranjeg razmatranja o zajedništvu, sestre su nastavile rad u skupinama razgovarajući o nekim od pitanja:
I.
Kao zajednica znamo da naš put vodi nebeskom Ocu kada …
Kao zajednica znamo da ne idemo prema nebeskom Ocu kada …
II.
U našoj zajednici poslovi niže vrste su:
U našoj zajednici poželjni poslovi su:
III.
Mjeru ponašanja naša zajednica uzima od svijeta kada…
Svoje ponašanje naša zajednica mjeri Kristom i njegovom riječju kada…
IV.
Naša se zajednica, gledana izvana, ne može nikako razumjeti bez…
Naša se zajednica, gledana iznutra, ne može razumjeti bez…
V.
Gospodinu dopuštamo da na nama čini ono što on hoće kada…
Gospodinu ne dopuštamo da na nama čini što on hoće kada…
VI.
Biti u zajednici i imati zatvoreno srce prepoznajemo po…
VII.
Prati jedni drugima noge u našoj zajednici znači:
VIII.
U mom životu naše zajedništvo mi je dalo/iscijelio/otvorilo…
Naše zajedništvo je najbolje ozračje za ove darove/talente…
IX.
Naše zajedništvo sam najdublje doživjela kada…
Naše mi je zajedništvo najviše nedostajalo kada…
Nakon rada u skupinama slijedila su izviješća o radu u kojima su se mogla iščitavati pojedinačna i zajednička iskustva sestrinskog života.
Četvrtak 14. veljače bio je predviđen za plenum i rad na stvaranju prijedloga plana zajednice. Sestre su se razišle u pozitivnom ozračju i željom za što skorijim susretom, koji bi trebao biti u svibnju ove godine.
Podsjetimo se da odgovornost za plan trajne formacije u ovom trogodišnjem periodu su preuzele sestre Mirjana Kutleša, Mila Majić, Marijana Ćuk, Nikolina Matešić i Ružica Dodig.