„Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.“ (Otk, 2,10)
Svoj ovozemni život završila je i vječni mir pronašla naša draga Mihaela – Gjena Madunić preminuvši blago u Gospodinu u 83. godini života i 57. godini redovništva, dana 10. studenog 2019. godine. Dragu sestru Mihaelu smo ispratile do vječnog počivališta dana 12. studenog 2019. u 11.30 na gradskom groblju Lovrinac. Svetu misa zadušnica za pokojnu sestru je služena nakon pogreba u samostanskoj crkvi Službenica Milosrđa, Ćirila i Metoda 14.
Od sestre Mihaele, u ime sestara, se oprostila provinicijalna poglavarica s. Mariangela Galić s riječima:
Drage sestre, poštovana rodbino, draga braćo i sestre u Kristu!
U svom životu često se susrećemo s činjenicom smrti i pitanjem života poslije smrti. O tome smo osobito dublje promišljali ovih dana obilazeće grobove naših najmilijih.
Sveti Pavao govori o uskrsnuću kao o nužnoj čovjekovoj preobrazbi pa kaže: „Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost“ (1 Kor 15,53).
Prije dva dana dogodila se ta životna preobrazba naše drage sestre Mihaele. Dogodio se njen susret sa živim Bogom oči u oči, licem u lice… dogodio se sud nad njenim životom. Mi vjerujemo da se s. Mihaela nije plašila tog susreta sa svojim Zaručnikom. Vjera u uskrsnuće učinila je njezin zemaljski život plodnim u ljubavi i u služenju.
Okupili smo se danas u duhu te iste vjere da joj odamo poštovanje i zahvalnost i da se u molitvi od nje oprostimo.
Sestra Mihaela Madunić, krsnim imenom Đena rođena je 15.03.1937. u Cisti Provo u obitelji šestero braće i sestara, oca Mije Madunić i majke Mare rođene Ćubić.
U samostan Službenica Milosrđa ušla je 13.06.1959. u Splitu. Nakon početne redovničke formacije 1962. je položila prve, a 1969. vječne zavjete, također u Splitu.
Živjela je i služila u Splitu i Kaštel Sućurcu. Zadnjih par godina snage su je napuštale, te je 01.12.2018. premještena u kuću za bolesne sestre u Kaštel Sućurac, gdje je, potpuno svjesna i okrijepljena svetim sakramentima, uz molitvenu prisutnost i pažnju svojih sestara, 10.11.2019. u 83. godini života i 57. godini redovništva blago usnula u Gospodinu.
Svaki je život dar od Boga; jedinstven i neponovljiv. Jer ima dimenziju vječnosti, nemoguće ga je uriječiti… Sestra Mihaela je uistinu bila posebna, originalna osoba.
Domena njezina životnog djelovanja nije bila mnogima poznata, ali je bila dragocjena i nenadomjestiva. Vjernost malim dužnostima kojima se svakodnevno posvećivala velikom ljubavlju, velikodušno i odgovorno, precizno i strpljivo tkali su njenu putanju posvećenja prema vječnosti.
Zajednica sestara, mnogi siromasi i samci, bolesne i nemoćne osobe u Gradu, bili su, dugi niz godina, svakodnevno područje milosrdne ljubavi naše pokojne sestre Mihaele.
Kroz mnoge je godine jutrom odlazila na Pazar ili u trgovine, kupovala namirnice i na rukama ih, pomalo prignuta prema zemlji, donosila u samostan ili odnosila u stanove nemoćnih starijih osoba. Svakodnevno je obilazila ambulante i ljekarne, i nabavljala bolesnim sestrama sve potrebno.
Sestre će je pamtiti i po drugim pažnjama i uslugama koje je iskazivala. Nijednoj sestri nije prošao imendan a da ga ona nije dan ranije u zajednici najavila, pomno pripremila ružu, a onda sestru i obdarila simboličnim, lijepo upakiranim poklonom, a k tome, popratila svojim kreativnim riječima u stilu pjesme.
Redovito je posjećivala bolesne sestre i pitala da li im što treba.
Sestra Mihaela nije prolazila ni hodnikom pored sestre, a da se nije javila, pozdravila i upitala kako je. Uistinu je bila posebna, posebna u ljubavi prema bližnjima i to praktično i u malim stvarima.
Znala je često reći da su duhovne vježbe teorija, a svakodnevni život su duhovne vježbe u praksi.
Bila je bez iznimke spremna za učiniti bilo koju uslugu, bilo kome i bilo kada. Za nju je uvijek bilo „u pravo vrijeme“ pa i kada bi se po tko zna koji put trebalo po nešto vratiti u grad.
Osim gore navedenog dugi niz godina marljivo je obrađivala samostanski vrt koji je bio značajan izvor prehrane za veliku zajednicu.
U svim povjerenim joj službama živjela je duboku, iskrenu, jednostavnu i praktičnu duhovnost. Na molitvi je bila uvijek točna i revna.
Mala sestra velike ljubavi; skromna, jednostavna i jasna, beskompromisna, uslužna, ljubazna, pažljiva prema svakome i ugodna u susretu, to je bila naša s. Mihaela.
Hvala Gospodinu za njezin život, koji nam mnogo govori o tragovima vječnosti u ovom svijetu kojem je Nebo postalo tuđina.
Hvala ti, draga sestro Mihaela za tvoj ispunjen život, za sve što si nam bila i što si nam dala. Vjerujemo da će ti Gospodin dati vijenac vječnoga života, kao mudroj djevici i nagraditi te za svu tvoju vjernost, dobrotu i plemenitost, za sve tvoje patnje u zadnjoj bolesti i za ustrajnost do kraja.
Ostaješ nadalje u našim mislima i našim molitvama. Uživaj u nebeskom zajedništvu sa svetima.
Voljela si stihove. Za nas si ih sastavljala i nama ih upravljala. A sada se od tebe opraštamo uzvraćajući ti stihovima naše s. Rozarje:
Lađa ti plovila morem života;
sad vali prestali, vjetar ne bije;
a lađa stigla obali divota,
gdje mir je i sunce vječito sije.
S one je strane sad tvoja domaja;
tamo su te zvali nebeski zvuci…
životu onom neće biti kraja,
u onoj nebeskoj, željenoj luci.
A ti i dalje nastavi svoju misiju i ne zaboravi nas, nego:
Sestro naša draga, ti se za nas moli,
dok smo još u ovoj suza punoj doli,
da stignemo i mi svome vječnom cilju
i živimo skupa u Božjem okrilju!
Počivala u miru Božjemu!