Dan posvećenog života u Dubrovačkoj biskupiji održan je 31. siječnja 2015. godine. Bilo je prisutno više od stotinu redovnica i redovnika iz svih redovničkih zajednica. Susret je započeo sa molitvom Srednjeg časa i predavanjem dr. s. Nele Veronike Gašpar Put prema drugačijoj prisutnosti redovništva u Crkvi.
Nakon toga je slijedilo misno slavlje u crkvi sv. Dominika kojeg je predvodio otac biskup. Na početku je blagoslovio svijeće uz zahvalu za prošlost djelovanja redovničkih zajednica na našim prostorima, molitvu za sadašnjost i budućnost našeg svjedočenja.
Iz propovijedi oca biskupa ostaje nam na razmišljanje:
– Dio iz poslanice Hebrejima koji je hvalospjev vjere. Abraham, Sara i naši utemeljitelji imali su sličnu vjeru i otvorenost nadahnućima Duha Svetoga. Iz te vjere živjeli su poslušnost Božjem pozivu.
– Dio iz evanđelja u kojem Isus stišava oluju na moru. Crkveni redovi rađani su u vremenima krize, „kao svojevrstan Božji odgovor na ono što se događalo, ali sigurno i kao odgovor na krik koji se u takvim vremenima na ovaj ili onaj način pretvara u usklik: ‘Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?’“
– „ I svaki put ponovo se, možemo to s pravom reći poučeni iskustvima povijesti vaših redova koja nam može biti i jest učitelj za sadašnjost, kroz njihovo djelovanje mogla osjetiti živom Isusova prisutnost koja uvijek ponovo dovodi do smirivanja oluje, ali i buđenja vjere bez koje nije moguće imati ono neophodno čeznuće prema sigurnoj luci vječne domovini koje daje smisao svima našim naporima,“ rekao je biskup.
– „Isus želi beznadnu situaciju učenika, očaj i strah, napuštenost u kojoj su se našli, upotrijebiti zato da bi učenike, a s njima i sve nas, naučio i u takvim situacijama, a život koji će slijediti će biti prepun takvih situacija, otkriti njegovu prisutnost. On želi da im se tad, kao i svaki put ponovo kad se dogodi nešto slično, iz usta izvije krik molitve: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“, a zatim se iz tog krika i molitve rodila i vjera u njegovu božansku moć kojoj ništa nije nemoguće“ napominje nadalje biskup.
– U Evanđelju se stječe dojam da je Isus zaspao. Nije On zaspao, nego smo mi zaspali! Stoga je ključni zahtjev Godine posvećenog života buđenje Crkve i svijeta.
– Biskup nas je podsjetio na papin poziv da probudimo svijet, prosvijetlimo svojim proročkim svjedočenjem kojim treba ići protiv struje, da budemo radosni, hrabri, da budemo muškarci i žene zajedništva.
Za kraj biskup donosi pjesmu fr. Rajmunda Kuparea „Isus u mojoj lađi“
Mrtvi mi valovi izbacuju vesla.
Sporo idem uza snagu svu.
A On mirno spava (k’o da ne zna za me)
Ništa za to. On je tu.
Imam vjeru čvrstu da prkosim vjetru
I znam da je Isus meni sklon,
Pa, kad teška vesla iz ruku mi padnu,
Ja ću zaspat, a veslat će On.
Susret je završio zajedničkim svečanim ručkom i druženjem.