Nova duhovna obnova u našem Učeničkom domu Paola Di Rosa
Još jedna duhovna obnova u našem domu i još jedan plakat, čiji dizajn potpisuju naše sestre.
U organizaciji Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije, prvog dana proljeća u subotu 21. ožujka, održana je korizmena duhovna obnova za mlade vođena mišlju «Život vedra lica» koju je otvorio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić te je pozdravio sve prisutne i pozvao voditelja obnove, patera Ivana Iku Mandurića, isusovca i duhovnika Studentskog katoličkog centra (SKAC) u Zagrebu da se pridruži preko mladima kojih se u Učeničkom domu «Paola di Rosa» na Ilinoj Glavici okoupilo 200-tinjak, te da započne prvu katehezu. Zbor mladih Dubovačke biskupije svojom glazbom podigao je duhovnu obnovu na jednu posebnu razinu.
Bog želi da ti budeš sretan
Na samom početku pater Ike je poručio mladima da duhovna obnova «nema smisla ukoliko nema osvještenja da je Bog u tebi» te pozvao na molitvu Gospodinu da «mi uvijek budeš bliz i da mi pomogneš u svim mojim problemima». Govoreći o vlastitoj potrazi za Gospodinom, rekao je da mu njegovo «umovanje ne može dokazati Boga» te poručio mladima da je «jedino rješenje susresti Ga», a to mogu tražeći Ga u drugim ljudim «jer je čovjek u naravi dobar» te da je potrebno njegovati ljubav i dobrotu unutar bližnjeg i samoga sebe.
U drugoj katehezi pater je rekao da je «volja Božja za tebe da budeš sretan», a da biti sretan znači «činiti dobro ali ono dobro koje baš tebe ispunjava» jer sve na ovom svijetu «Bog povjerava tebi, tvoja budućnost ovisi o tvojoj dobroti». Istaknuo je da čovjeka «mijenja iskustvo vlastite dobrote» te da svaka osoba ima «pravo birati životni put po kriteriju da idem onuda gdje mogu nešto promijeniti» jer tada «mijenjam sebe i svijete oko sebe».
Animatori Dubrovačke biskupije prije početka treće kateheze imali su organizairan interaktivni zabavni program za sve prisutne. Svojim programom poručili su kako ponekad zbog vlastite umišljenosti i ega lako odustajemo od drugog čovjeka nesvjesni koliko to može zaboljeti, te da je svaka osoba pozvana ukazati na takvu situaciju i zauzeti se za onoga kome je to potrebno. Interaktivnom igrom pokazali su da se često ne primjećuje tuga bližnjeg zbog vlastite boli ili radosti ali da se samo iskrenim zanimanjem i empatijom može uočiti tužna osoba te da se tuga najbolje rastjera pozitivnim pristupom, osmijehom i zajedničkim druženjem koje jedino umnaža – radost.
«Naš život mora skončati u svetosti, inače nas neće biti», rekao je p. Ike u trećoj katehezi, a potom nadodao da je «svetost ambijent, identitet. Svetost je ono kako si stvoren. Svetost je u nama». Poručio je mladima da je čovjek nesretan kada je u grijehu jer «duša tada civili jer ne živi sebe. Plače» te istaknuo da «svaki grijeh nagrđuje moj identitet», a «to je propast» jer je svetost «tvoja sudbina». Govoreći o meditaciji istakuo je kako je nužno svaki dan jedno vrijeme provesti u «samoći, tišini i promišljanju» jer «ti Bog tada jasno progovara», a od tuda dolazi mudrost. Našalio se kazavši da nigdje u Bibliji ne piše za nekog sveca ili mudraca da je izašao iz trgovine, zabavnog mjesta, kafića već iz neke pustinje, osame. Pater Ike poručio je mladima da su duhovnost i moralnost uvijek iznad intelekta jer intelekt «stvara atomske bombe, radi abortuse», a kod Boga toga nema stoga, a ukoliko se pojavi kod čovjeka proradi savjest. Na kraju predavanja rekao je da se «radost sastoji od pronalaska tog moralnog svijeta u sebi i života po njemu».
tekst: Romana Čomić, (mladi-dbk)
